Predstavljanje 4. izdanje knjige "Žrtve Drugoga svjetskog rata i poraća s područja bivšeg kotara/općine Novska"

Najprije se publici obratio Nikola Pažin, kustos Muzejske zavičajne zbirke Grada Novske. Nakon recitiranja pjesme Novska ljeti Novljanina Marijana Nakića / Mariana Nakitscha (1952., živi u Njemačkoj), predsjednik Ogranka evocirao je sjećanja na 30 godina koliko je prošlo od obnoviteljske skupštine Ogranka (12. studenoga 1996.) uz odavanje počasti nedavno preminulom Ivici Marohniću jedinom matičaru iz Novske osuđenom na zatvorsku kaznu (zbog sudjelovanja u studentskom pokretu), dok je Božidar Pugelnik, koji je nedavno dobio ulicu u Novskoj, kao inicijator osnivanja Ogranka 1971., sklonjen iz nastave hrvatskog jezika u knjižnicu svoje OŠ (dok su ostali prošli lišo). Opće okružje u kojem je Ogranak djelovao svih ovih 30 godina najbolje ilustriraju riječi istaknute na ovitku knjige Davora Salopeka S petrinjske vjetrometine povijesti, pa su kao takve pročitane pred vjernom Ogrankovom publikom. Posebno je istaknuta recentna izdavačka djelatnost Ogranka zavičajne tematike okrunjena Starim razglednicama Novske Mateja Glavića (2023., svjetske filatelističke medalje, posljednje iz Bostona i Kaira), Kroz sedam stoljeća novljanske prošlosti Franje Horvata (2024), Zavičajnom čitankom „Istine srca“ (2025., drugo izdanje; prvo 2004.) i sada Žrtvama, čije je drugo izdanje dobilo HAZU-ovu Nagradu „Josip Juraj Strossmayer“ i Zlatnu povelju Matice hrvatske. Istaknuto je i žaljenje što su Zagreb, Boston i Kairo „bliži“ Novskoj nego njezina Osnovna škola, koja se oglušila o ponudu Ogranka da osmaše odlikaše 2024. nagradi Razglednicama, pa ih je nagradila knjigom o faraonima, a otada prestaje otkupljivati primjerke i narednih Ogrankovih izdanja zavičajne tematike iako je zavičajnost u kurikulu osnovnih škola!

Knjigu su, u izostanku gradskih financija koje su za sve udruge u kulturi ove godine spale na trećinu prošlogodišnjih, od kojih je 300 eura pripalo Ogranku, financirali autori. Knjiga obuhvaća sve žrtve, vojne (domobrani, partizani, ustaše, četnici, nedićevci, njemačka vojska…) i civilne, Drugoga svjetskog rata i poraća s obuhvaćenog područja, pod motom „u spomen svim poginulima u svjetskim ratovima“ kako stoji na raspelu u centru Novske podignutom „ponovo“ 1991. nakon što su Kristov korpus s raspela skojevci bacili u bunar 1949. što je koincidiralo s ukidanjem vjeronauka u školama. U knjizi su navedene i žrtve zabilježene u maticama osam župa s navedenog područja, a nisu s područja ratnog Kotara Novska.

Prema podacima iz ove knjige dva su spomen-obilježja s imenima žrtava komunizma podignuta na području Grada Kutine, u Repušnici (civili dovedeni svibnja 1945. s područja lipovljanske općine i tamo pogubljeni) i Janji Lipi (mještani) te dva na području Grada Novske, u Kozaricama (s imenima svih mještana, civila i vojnika; Hrvata, Mađara i Slovaka; katolika i kalvina) i na stratištu Kurjakana kod Novske žrtvama komunističkog terora iz svibnja 1945. godine.

Tekst je popraćen fotografijama i preslikama originalnih dokumenata (ukupno 440).

Knjiga na 1280 stranica, osim popisa žrtava s iscrpnim biografijama, sadrži i poglavlja o masovnim stratištima i grobištima, stradanju crkve, te svjedočanstva preživjelih sudionika ratnih i poratnih događanja. Na kraju su kazala prezimena domicilnih žrtava i zasebno žrtava nedomicilnih vojnika različitih vojski (i Nijemaca, čerkeza, srbijanskih partizana) koje bilježe matice umrlih spomenutih osam župa.

Na kraju su se morale spomenuti i novljanske ulice: Ulica Matice Hrvatske, Ulica Matije Gubca, Ulica Milivoja Glassa (logornik Novske, gostioničar Milivoj Glas), na koje se iz Ogranka uporno ukazuje, ali bez uspjeha.

Ogranak Matice hrvatske u Novskoj