Knjiga kao sjećanje na prof. Duška Lončara

Duško Lončar je završio učiteljsku školu u Križevcima a potom diplomirao na zagrebačkom Filozofskom fakultetu na kojemu je 1975. i magistrirao s temom Poezija i proza Ive Kozarčanina. Bio je profesor u novljanskoj Ekonomskoj školi i Gimnaziji, ravnatelj te ustanove te na kraju prosvjetni savjetnik za hrvatski jezik u Zavodu za školstvo u Zagrebu. Za svoj pedagoški rad primio je 1988. Nagradu Ivan Filipović. Objavljivao je stručne radove u brojnim časopisima i bio stalni suradnik Bjelovarskog učitelja. Bio je član prosudbenih povjerenstava za nagradu Mato Lovrak romanu za mladež u sklopu Lovrakovih dana kulture u V. Grđevcu, te ujedno član Matice hrvatske i DHK. Imenodavac je učeničkog natjecanja LiDraNo.

O knjizi su govorili recenzent prof. emeritus Stjepan Hranjec, te koautori, Vladimir Strugar i Mirjana Lončar, supruga pokojnog Duška Lončara. Pjesmu posvećenu Dušku Lončaru Život kao put govorila je slijepa novljanska pjesnikinja, članica DHK, Kristina Semenjuk, a nadahnuto o njegovu tegobnom životu bez roditelja i pjesničkom stvaralaštvu nastavnica hrvatskog jezika iz Novske, Anka Majnarić.

Promociju je pratila i prezentacija slika iz Duškova života i rada od 1960-ih do 2010-ih koju je priredio Željko Sajko Saja, umjetnički voditelj Muzejske zbirke Sajko u Novskoj.

Glazbeni dio predstavljanja pripao je mladim profesorima glazbe Ines Lončar (Duškovoj unuci) za klavirom i  vokalnom izvođaču  Dominiku Domitroviću koji su dvjema skladbama započeli i završili ovo izuzetno posjećeno književno večer u Novskoj.

Alojz Buljan

foto: Željko Sajko Saja