In memoriam: Željko Voborski (1954–2021)

Ogranak MH u Novskoj 28. se kolovoza oprostio od cijenjenog matičara, publicista, pjesnika, novinara te javnog i kulturnog djelatnika Željka Voborskog. Tako je završio ovozemaljski put fizički krhke figure, a duhom i voljom gorostasa. Rođen je 1954. u Novskoj. Diplomirao je na Pedagoškoj akademiji u Zagrebu hrvatski jezik 1980. Za vrijeme studija čitao je svoje pjesme na književnoj tribini Jutro poezije Ružice Orešković. Kraće vrijeme predavao je hrvatski jezik u osnovnim školama u Novskoj, Đurmancu i Bednji te potom dugo bio nezaposlen. Uspio se afirmirati tek s osamostaljenjem Hrvatske.

U vrijeme Domovinskog rata na tek uspostavljenoj radijskoj postaji Novska prepoznatljivim dubokim glasom vodio je emisiju Mozik kulture te vjersku emisiju Vjersko obzorje, glasom kojim je 1991. uz lijesove palih hrvatskih branitelja govorio stihove pjesme također Novljanina Duška Lončara (1932–2017) Novljanska zvona. Bio je urednik lokalnog glasila Novljanski glasnik/vjesnik/list. Osnovao je 1996. udrugu za kulturu Nov Art. Od 1996. do 2003. bio je ravnatelj Gradske knjižnice i čitaonice Ante Jagar u Novskoj, kojoj je i predložio ime. Otada je opet bez zaposlenja.

U vrijeme gradonačelnikovanja Zlatka Kosa (1990–1998) i s njegovom velikom potporom u izdanju Gradskog poglavarstva Novske Željko Voborski objavljuje 1994. monografiju Luka Ilić Oriovčanin posvećenu ilircu, župniku i prvom povjereniku MH za Novsku, a 1995. fotomonografiju Stara Novska – iz obiteljskih albuma te priređuje i opširnim pogovorima popraćuje luksuzne pretiske knjiga dvojice (i) novljanskih župnika – Narodni slavonski običaji i sigre Luke Ilića Oriovčanina iz 1846. (1997), drugi pogovor u knjizi napisao je Stipe Botica, i Vračanje i gatanje Ante Jagara iz 1898. (1997). Nakon nekoliko godina stanke, s dolaskom Alojza Buljana na čelo Ogranka MH u Novskoj, Željko Voborski iz članstva kutinskog Ogranka prelazi u novljanski, u kojemu izdaje preostale svoje knjige i 2007. postaje urednik Ogrankove biblioteke Zavičajni pisci. Ogranak u Novskoj izdaje mu 2005. zbirku poezije Pjesme za Tugomila te studiju Izdavačka djelatnost na novljanskom odručju tijekom 20. st., a 2007. fotomonografiju Novljanske župe. Priredio je i 2006. u Ogranku izdao prvotisak knjige najdugovječnijega novljanskog župnika Luke Žiljara, čije župnikovanje u Novskoj traje od 1895. do umirovljenja 1928, Vjersko obzorje u kratkim crtama, napisanu 1905.

Također je uredio knjigu o. Honorija Marijana Hermana, najdugovječnijeg uznika jugoslavenskih komunističkih zatvora u kojima (Lepoglava i Stara Gradiška) boravi od 1945. do 1967, Razmatranja uz evanđelja koju je novljanski ogranak izdao 2008. s pogovorom fra Bonaventure Dude. Po smrti Hermanove sestre Štefanije, 1979, Željko nasljeđuje njezin stan tik uz župni dvor i preko ceste od župne crkve u kojima je najviše boravio čitajući na misama i prekapajući po župnoj arhivi. Svoje pjesme Željko je uglavnom objavljivao u književnoj reviji Marulić, u kojoj objavljuje i prikaze knjiga drugih autora. Umro je 24. kolovoza u Domu za psihički bolesne odrasle osobe u Bjelovaru. Neka mu za oproštaj budu njegovi stihovi kojima završava pjesma s naslovom Bez i jedne riječi: „jednom u ovu zemlju / treba / leći / bez oprosta / sam / bez i jedne riječi / u mir nepomućen / otići / zauvijek“.