Predstavljanje knjige Vesne Oršulić
"ŠTRASERI" - MOJA RATNA PRIČA

O povijesti stradanja hrvatskog čovjeka, njegovoj  težnji i višestoljetnom snu o vlastitoj državi, kao i o nastanku moderne, slobodne i neovisne Hrvatske te njezinom današnjem trenutku uvodno je govorio prof. povijesti Ante Vukšić, predsjednik Udruge roditelja poginulih hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata grada Nove Gradiške, a potom o tomu zašto se prihvatila uređivanja i lekture ove knjige i prof. Vjekoslava Bagarić, predsjednica novogradiške Matice.

-Razvijajući svoju ratnu ratnu priču u autentičnim prostorima – Bijela Stijena, Čaglić, Donja Subocka, Sunja, Poljane-u bližoj okolici Nove Gradiške i sa stvarnim likovima suboraca (Mac, Skuli, Bul, Zeko) "Štrasera"- samoorganizirane skupine mladića sa zagrebačke špice, daje istovremeno i psihologiju dragovoljaca i onih mobiliziranih. I nakon 27 godina od Domovinskog rata autorica se pita i odgovara kako je rat ljudska glupost i nepravda, ali i potreba da se o ratu piše i govori kao opomeni i svjedočanstvu u nevremenu u koje autorica, kao liječnica ulazi nespremno i nesigurno da bi, kako vrijeme odmiče, doživjeli ju u ozbiljnim i dramatičnim situacijama kao hrabro žensko biće spremno suočiti se s izvanrednim i opasnim situacijama bojišnice. Za današnjeg čitatelja nezainteresiranoga za dalju, ali i bližu povijest ova ratna priča ima i svoju poruku da se rat više nikada ne ponovi- izrekla je i napisala u recenziji prof. Bagarić.

Govoreći o razlozima zašto se odlučila napisati ovih 15 priča  ukoričenih pod zajedničkim nazivnikom - da se rat više nikada ne ponovi - autorica, dr. Vesna Oršulić, među ostalim je istaknula i potrebu da sudionici govore o onome što se stvarno dogodilo.

-I ja i suprug smo dragovoljci, ali mislila sam kako djeci o tome ne trebamo pričati, kao i većina mojih prijatelja. Mislila sam saznat će to u školi na nastavi, ali itekako sam se, najblaže rečeno, začudila, kada sam otkrila suprotno. Nikako ne smijemo dozvoliti da našu djecu povijest nastanka hrvatske države uči netko drugi, moramo to činiti sami- naglasila je i dodala kako "rat" u mnogima od nas još uvijek "traje" upravo zbog neizgovorenoga o proživljenome, zbog "istina" koje nam nameću drugi. Trebamo ići dalje, ali da bismo to mogli, sami moramo svjedočiti pravu istinu o onome što se svakom od sudionika Domovinskog rata dogodilo. To je i jedini način da i naša djeca saznaju pravu istinu- istaknula je, među ostalim dr. Oršulić. U Predgovoru svoje knjige napisala je upravo tavu poruku: "Zbog svih ratom pogođenih ljudi, pogotovo onih kojih više nema odlučila sam svojoj djeci kao i svima vama ostaviti svoju priču kao obvezu čuvanja onoga što sam i ja na neki način pomogla stvoriti - slobodnu i samostalnu Hrvatsku".

Na kraju knjige dr. Oršulić je i recenzija Zorana Malkoča, nagrađivanog novogradiškog pisca i prozaika, u kojoj među ostalim kaže  kako je svako osobno svjedočanstvo o proživljenom u Domovinskom ratu dragocjeno, ne samo radi novih generacija, nego i radi onih suvremenika koji su našli načina da rat izbjegnu, pa o ratu i braniteljima imaju mutne i često pogrješne predodžbe.

-Takvo svjedočanstvo je dragocjeno i za nas koji smo sve to proživjeli – da se podsjetimo kakvi smo uistinu bili. U rat smo ušli kao jedni, a iz njega izašli kao posve drukčiji ljudi. Ljudsko pamćenje sklono je vrludanju i reviziji, nerijetko izmišlja stvari u svoju korist, poravnava neravnine, preuveličuje si značaj i zasluge. U ratnim zapisima Vesne Oršulić takvog vrludanja nema, iz njih se gotovo forenzički može iščitati paradigmatski profil većine hrvatskih branitelja i to onih koji su svojom voljom otišli na ratište. Literatura voli detalj: živ, upečatljiv detalj čovjeku više govori o biti i duhu jednog vremena nego povijesna kronika ispisana od početka do kraja. Od takvih detalja i fragmentarnih slika s ratišta satkana je nit pripovijedanja i upravo su to najbolji dijelovi u literarnom smislu- napisao je, među ostaim Zoran Malkoč.

Autorica dr. Vesna Oršulić na kraju je zahvalila svima koji su pomogli da ova knjiga ugleda svjetlo dana, a posebna zahvala, uz njezine "Štrasere" , adresirana je na novogradiški Ogranak Matice hrvatske, koji ju je, kako je istaknula, stavio pod svoje okrilje.

(Ivanka Herceg)