OMH u Novoj Gradiški spaja znanost, umjetnost i mlade

Matijašević predaje fiziku i matematiku, vanjski je suradnik na Tehničkom i Biotehnološkom odjelu Sveučilišta u Slavonskom Brodu te doktorand na poslijediplomskom studiju iz područja edukacijskih istraživanja, gdje se bavi kreativnošću, strojnim učenjem i umjetnom inteligencijom. Ovaj zanimnljiv susret obogaćen je kazališnom predstavom učenika Teatra ETEŠ novogradiške Elektrotehničke i ekonomske škole Nova Gradiška s izvedbom predstave „Hotel Babilon“ prema istoimenoj suvremenoj drami našeg Novogradiščanina Mire Gavrana. Program su moderirali predsjednik novogradiškog Ogranka Matice Zrinko Kapetanić te profesorica hrvatskog jezika Eletrotehničke i ekonomske škole Nova Gradiška Daliborka Bilogrević.

Još jedan uspješan kulturni događaj u organizaciji Matice hrvatske Ogranka Nova Gradiška potvrdio je nastojanja ove institucije da se snažnije poveže s lokalnom zajednicom, osobito s mladima. Ovoga puta naglasak je stavljen na suradnju sa školama, što se pokazalo kao prirodan i logičan korak. Inicijativa za povezivanje sa srednjoškolcima proizašla je iz same škole, zahvaljujući angažmanu profesorice književnosti Daliborke Bilogrević koja je ujedno i tajnica Ogranka. „To nije bilo teško ostvariti jer već dugo želimo biti u što čvršćem kontaktu sa školama i intenzivirati zajedničke aktivnosti“, istaknuo je predsjednik Ogranka Zrinko Kapetanić, dodajući kako je cilj u budućnosti proširiti suradnju i na druge obrazovne ustanove.

Iako službeni podaci o broju članova još nisu pristigli iz središnjice, postoje jasne naznake da interes za članstvo raste. „Ljudi se žele uključiti, što nas ohrabruje i daje dodatni poticaj za daljnji rad“, naglašava. Jedan od ključnih izazova ostaje vraćanje kulture u javni prostor i poticanje većeg interesa građana za kulturna događanja. „To nije problem samo našeg grada, nego i šire. Lakše je privući publiku na zabavne sadržaje poput koncerata ili humorističnih predstava, dok ozbiljniji kulturni programi zahtijevaju više angažmana i vremena“, objašnjava predsjednik Kapetanić. Dodaje kako su suvremene okolnosti, uključujući posljedice pandemije, dodatno utjecale na zatvorenost ljudi i smanjenu društvenu interakciju. Unatoč tome, uvjeren je u važnost kulture za osobni razvoj pojedinca. „Čitanje, umjetnost i kultura općenito obogaćuju čovjeka i razvijaju njegovu intuiciju. Kroz umjetnička djela možemo proživjeti iskustva koja inače ne bismo imali“, poručuje, naglašavajući i potrebu da se mlade potakne na odmak od površnog konzumiranja sadržaja i brze digitalne svakodnevice.

U nadolazećem razdoblju Ogranak Matice hrvatske priprema niz događanja. Već početkom travnja najavljeno je gostovanje književnika Gorana Gatalice s predstavljanjem knjige Povratak u Getsemani, dok će krajem mjeseca publika imati priliku susresti pjesnike Enesa Kiševića i Damira Madunu. Poseban naglasak stavlja se na novi projekt, Terezijansku večer duhovne poezije koja bi trebala prerasti u trajnu manifestaciju. Planirano je da se održava u Crkvi svete Terezije Avilske, vrijednom sakralnom prostoru iz 19. stoljeća, te da okuplja istaknute pjesnike duhovne lirike iz cijele Hrvatske. „Želja nam je stvoriti autentičan događaj koji će obilježiti naš grad, slično kao što projekt “Fontana riječi” već okuplja različite kulturne programe pod jednim okvirom“, zaključio je predsjednik Kapetanić, izražavajući optimizam da će novi sadržaji dodatno obogatiti kulturni život zajednice.

U vremenu sve snažnijeg utjecaja umjetne inteligencije i digitalnih alata, školska kazališna večer podsjetila je na nezamjenjivu vrijednost žive riječi i neposrednog ljudskog izraza. Govoreći o temi koja je povezivala cijeli događaj, umjetnoj inteligenciji i komunikaciji, profesorica Daliborka Bilogrević, istaknula je kako, unatoč tehnološkom napretku, temelj ostaje isti. „Živa riječ je ono što, po mom skromnom mišljenju, nikada neće nestati“, naglasila je, dodajući kako upravo neposredni kontakt između izvođača i publike daje posebnu dimenziju svakom nastupu. U kontekstu same izvedbe, učenici su kroz zanimljiv koncept oživjeli dramske likove kao svojevrsne „holograme“, izvodeći njihove monologe i prenoseći ih publici na suvremen način. No, unatoč toj simbolici tehnološke prisutnosti, ključni trenutak bio je onaj kada su stali pred publiku kao stvarne osobe. „Kad ljudsko biće stane ispred vas, posebno učenik koji se potrudio i unio emociju, tada nastaje prava umjetnost“, istaknula je Bilogrević. Posebno se osvrnula na zahtjevnost govorne karakterizacije, koju su učenici morali prilagoditi likovima koje su tumačili, čime su dodatno produbili svoje izvedbe. Upravo kroz taj trud i posvećenost, učenici su uspjeli povezati temu umjetne inteligencije s osnovnim postulatom kazališta – snagom izgovorene riječi. „Na neki način su i dokazali ono što je bila glavna poruka večeri – da živa riječ ostaje temelj komunikacije i izražavanja, bez obzira na sve tehnološke promjene“, zaključila je.

Umjetna inteligencija sve snažnije ulazi u različite sfere života, no uz njezin razvoj i dalje su prisutne brojne zablude i strahovi. „Opasna je, zamijenit će ljude, uništit će svijet, dostupna je samo najbogatijima“, samo su neke od najčešćih percepcija koje prate ovu tehnologiju. Kako ističe profesor Zlatko Matijašević, takav negativan pogled dijelom proizlazi iz straha od nepoznatog i otpora prema promjenama. Tome dodatno pridonose društvene mreže koje često naglašavaju negativne strane tehnološkog napretka, dok se pozitivni učinci rjeđe ističu. Naglašava kako umjetna inteligencija već danas ima široku primjenu, osobito u znanosti, medicini i tehnici. Njezina sposobnost obrade velikih količina podataka omogućuje preciznije analize, primjerice u medicini, gdje se na temelju povijesti bolesti i prijašnjih epidemija mogu donositi kvalitetnije dijagnostičke procjene.

Značajan napredak vidljiv je i u industriji te logistici. Primjenom umjetne inteligencije optimiziraju se procesi i smanjuju troškovi. Tvornice koje koriste robotske sustave postižu veću učinkovitost uz manju potrošnju energije, dok se u logistici analizom transportnih ruta otkrivaju gubici i unaprjeđuje organizacija. Takvi pristupi već su doveli do konkretnih ušteda i povećanja učinkovitosti u poslovanju. Neizostavno pitanje odnosi se i na budućnost rada. Matijašević upozorava kako će određeni poslovi nestati, osobito oni koji se mogu automatizirati, no ističe da takve promjene nisu novost. Slični procesi događali su se tijekom svih industrijskih revolucija. „Opstat će oni najkreativniji i najprilagodljiviji, ali će se istodobno otvarati i nova radna mjesta“, naglašava, dodajući kako će pojedina zanimanja, osobito zanatska, i dalje ostati nezamjenjiva.

Govoreći o odnosu prema umjetnoj inteligenciji, ističe kako je riječ o alatu koji ljudi trebaju kontrolirati i koristiti odgovorno. „To je budućnost, ali moramo paziti da ne preuzme našu svakodnevicu“, upozorava. Posebno naglašava opasnost pretjeranog oslanjanja na sadržaje koje generira umjetna inteligencija, ističući važnost aktivnog i svjesnog korištenja tehnologije. Zaključno, umjetna inteligencija donosi brojne mogućnosti, ali i izazove. Ključ ostaje u ravnoteži: prilagodbi, učenju novih vještina i odgovornom korištenju tehnologije koja, iako moćna, treba ostati u službi čovjeka.

Ovim povodom razgovarali smo s profesoricom hrvatskog jezika u Elektrotehničkoj i ekonomskoj školi Nova Gradiška  Ljiljanom Bigović, koja već godinama zajedno s kolegicom Bilogrević vodi školsku dramsku skupinu. „Radi se o izvedbi dijela komedije Hotel Babilon koju pripremamo već drugu godinu“, objašnjava profesorica Bigović. Ističe kako rad na predstavi nije jednostavan, s obzirom na zahtjevnost Gavranovih tekstova, ali učenici pokazuju veliku motivaciju i želju za nastupom. „Cijelo polugodište redovito se sastajemo, uvježbavamo i prilagođavamo tekst učenicima. Oni unesu i dio sebe kroz improvizaciju, što se vidjelo i večeras. Improvizacija je zapravo teža od naučenog teksta i upravo tu dolazi do izražaja njihov talent“, dodaje. Ove godine dramska skupina djeluje u stabilnijem sastavu nego ranije. „Prošle godine bilo je više promjena, učenici su dolazili i odustajali, dok je ovogodišnja postava od početka ostala ista“, kaže profesorica, napominjući kako će sljedeće godine biti promjena jer jedan od ključnih članova, maturant Mario Ferrari, završava školovanje. Unatoč entuzijazmu pojedinaca, interes učenika za kulturu i umjetnost općenito nije velik. „Hrvatski jezik nije među omiljenim predmetima u strukovnim školama, pa stalno tražimo načine kako motivirati učenike“, ističe Bigović. Ipak, naglašava kako profesori imaju određenu autonomiju u radu: „Možemo odstupiti od kurikuluma, ali se u osnovi moramo držati zadanih okvira. U školi nas je troje profesora i nastojimo raditi usklađeno.“

Govoreći o promjenama kroz godine, profesorica Bigović primjećuje značajan pad interesa za čitanje i pisano izražavanje. „Razlike su velike u odnosu na početke moje karijere. Danas su učenicima čitanje i koncentracija puno teži, a nezainteresiranost je izraženija. Utjecaj tehnologije je očit, ali i kriteriji su se promijenili“, kaže. Poseban izazov predstavlja i korištenje umjetne inteligencije u pisanju zadaća. „Kad učenici koriste takve alate, često ne znaju objasniti riječi koje su ‘napisali’. Zato sve više naglasak stavljamo na rad u razredu, na razgovor i živu riječ“, objašnjava profesorica, dodajući kako je upravo komunikacija s učenicima temelj njezina pristupa nastavi.

Kad je riječ o osobnim čitateljskim preferencijama, profesorica Bigović otkriva kako najviše voli ruske klasike, povijesne romane i hrvatske autore poput Šenoe i Matoša. Kao jednu od najdražih knjiga izdvaja Rat i mir Lava Tolstoja, uz koju je veže i posebno životno iskustvo. „Tijekom Domovinskog rata, dok su oko mene padale granate, u podrumu sam čitala Rat i mir. To mi je ostalo snažno urezano u sjećanje“, prisjeća se. Profesorica Ljiljana Bigović zaključuje kako, unatoč promjenama u obrazovanju i interesima učenika, ostaje vjerna svojoj profesiji i načinu rada: „Uvijek ima prostora za novo, ali zasad ostajem u okvirima koji su mi bliski i u kojima se najbolje snalazim.“

Za kraj valja istaknuti i pohvaliti učenike koji su svojim glumačkim nastupom dali poseban pečat cijeloj večeri. Njihova predanost, trud i hrabrost da stanu pred publiku pokazali su zavidnu razinu talenta i ozbiljnosti te iskrenu ljubav prema sceni. Upravo su oni svojim izvedbama potvrdili koliko je živa riječ snažna i nezamjenjiva, te još jednom dokazali da se budućnost kulture i kazališta gradi upravo na mladima koje u ovom slučaju neumorno vode stručnjakinje Ljiljana Bigović i Daliborka Bilogrević.

Dubravka Kovačić