"Fontana riječi" uz gosta Stijepu Mijovića Kočana

Predsjednik Ogranka Zrinko Kapetanić podsjetio je kako je ovogodišnji program već započeo gostovanjem Darije Rupčić, koja je održala predavanje o etici skrbi. Program je nastavljen predstavljanjem istaknutog hrvatskog književnika Stijepe Mijovića Kočana, koji se publici predstavio zajedno sa suprugom Mirjanom Kočan, dugogodišnjom suradnicom i velikom potporom u njegovu književnom radu, osobito u pripremi i izdavanju knjiga.

Ovom prigodom predstavljene su tri knjige, a u središtu pozornosti nalazi se zbirka 1001 zvonin. Posebnost te zbirke leži u njezinu opsegu – sadrži čak 1100 soneta, većinom pisanih u dvanaestercu, što je danas rijetkost u suvremenoj poeziji. Sam naziv „zvonini“ autor koristi kao arhaični izraz za sonete iz dubrovačkog jezičnog nasljeđa. U zreloj fazi stvaralaštva Kočan ovim djelom uvodi i vlastiti poetski izraz, istražujući nove mogućnosti unutar tradicionalnih formi. Stjepan Mijović Kočan je svestran autor; pjesnik, prozaik, putopisac, scenarist i redatelj dokumentarnih filmova. Diplomirao je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, a radio je i kao urednik u izdavaštvu. Njegova djela nalaze se i na popisu školske lektire, a poznat je i po pisanju na konavoskom dijalektu, u kojem spaja zavičajni izričaj s akademskim obrazovanjem. Dugogodišnji je član Društva hrvatskih književnika i Matice hrvatske te je aktivan u kulturnom životu još od razdoblja prije Domovinskog rata.

Govoreći o svom književnom radu, posebno je izdvojio eksperimentiranje s pjesničkim formama, među kojima se ističe i njegova reinterpretacija soneta, koji naziva „zvonin“. Iako koristi i tradicionalni naziv, Kočan ovom arhaičnom riječju želi proširiti značenje i funkciju same forme. „Sonet je dugo bio vezan isključivo uz ljubavnu tematiku, no ja sam tu granicu pomaknuo. Još prije petnaestak godina pisao sam sonete koji su izlazili iz tog okvira, pa i provokativno naslovljene, kako bih pokazao da sonet može obuhvatiti puno širi raspon tema“, istaknuo je.

U zbirci „1001 zvonin“ Kočan razrađuje niz tematskih cjelina – od ljubavnih i osobnih do društvenih i političkih. Posebno mjesto zauzimaju i zavičajni soneti, inspirirani Konavlima, njegovim rodnim krajem, ali i širim prostorom juga Hrvatske. „Tema može biti sve – sve što mi padne na pamet može postati sonet, ako se izrazi u četrnaest rimovanih stihova“, rekao je, naglašavajući slobodu izraza unutar stroge forme. Osim soneta, Kočan je govorio i o drugim književnim projektima. Jedan od njih bio je zamišljen kao zbirka od stotinu basni-satira, inspiriranih društvenim promjenama i tranzicijskim razdobljem. Iako je napisao četrdesetak takvih priča, projekt nije dovršen, no iz njega su proizašli novi rukopisi.

Najavio je i novu zbirku soneta koja je trenutačno u pripremi za tisak, kao i djelo radnog naslova Otisak palca, koje donosi drugačiji, slobodniji poetski izraz. Upravo iz tog rukopisa jedna je pjesma već izazvala pozornost književne javnosti – objavljena je u kulturnom prilogu crnogorskih novina kao antologijski tekst, i to prije nego što je knjiga uopće objavljena. Kočan ističe kako mu inspiracija dolazi spontano, a pisanje vidi kao kontinuirani proces istraživanja jezika i forme. Njegov opus, koji obuhvaća poeziju, prozu, film i esejistiku, svjedoči o dugogodišnjoj predanosti književnosti i umjetnosti, ali i spremnosti na stalno eksperimentiranje i pomicanje granica izraza.

OMH u Novoj Gradiški