Predstavljanje knjiga Igora Vukića o Jasenovcu

Knjige se zasnivaju pretežno na istraživanju fondova Hrvatskog državnog arhiva u Zagrebu, tj. na 700 arhivskih kutija jugoslavenske Zemaljske komisije za utvrđivanje zločina okupatora i njegovih pomagača, na 200 kutija dokumenata administrativnih i vojnih vlasti NDH, na golemoj građi OZN-e, UDB-e i SDS-a SRH i SFRJ, na zbirkama dokumenata iz partizanskih izvora i vjerodostojih iskaza bivših logoraša te na znanstvenoj i publicističkoj literaturi.

Ova knjiga nije konačna istina, ali su svojevrsni poziv na sveobuhvatno istraživanje teme o kojoj se nije moglo govoriti u vremenu komunizma, ali i dijelom nakon njega. Tim je riječima autor Igor Vukić opisao svoju novu knjigu – Jasenovac, iz dana u dan. U njoj se, na temelju različitih materijalnih i drugih dokaza, opisuju događaji iz logora po danima, od srpnja 1941. do travnja 1945. godine.

Ono što svakako ne treba preskočiti istaći glede ove knjige jest njezina otvorenost za daljnje prinose temi logorskoga života u Jasenovcu. Čitatelji tako imaju mogućnost odrediti koja je slika o logoru Jasenovac prava, ona iz jugoslavenskih vremena ili ova koja se sada otkriva?

„Otvoren sam za raspravu u svakom trenutku i s bilo kime. U knjizi je više od 500 bilježaka, fusnota, s citatima iz dokumenata i drugih izvora. Posve je razumljivo da to nije sve, da se još mnogo toga može istražiti, objasniti i staviti u realan kontekst. Drago mi je da se sve više ljudi javlja i sa svojim osobnim obiteljskim pričama i zapisima iz kojih se mogu rekonstruirati logorski događaji“ rekao je Vukić.

Nova knjiga Igora Vukića, Jasenovac iz dana u dan-kronologija nastavlja tamo gdje je stala prethodna. U njoj se iscrpno, bez ikakvih preskakanja, kronološkim redom, na osnovi dokumenata, svjedočenja i drugih provjerljivih izvora, prikazuje život u jasenovačkom logoru iz dana u dan.

Obje Vukićeve knjige potpuno su drugačije od dosadašnjih o ovoj temi i popraćene su argumentima i svjedočenjima, a on sam u razgovoru nam je,među ostalim istaknuo sljedeće: “Na temelju dokumenata, razgovora sa svjedocima, memoarske literature opsujem što se stvarno događalo u tom logoru, onoliko koliko se može zaključiti i želim napraviti realnu sliku  zbivanja u tom logoru“. Također naglašava kako u Hrvatskom državnom arhivu i drugim arhivima u RH postoji velika građa iz razdoblja Drugog svjetskog rata. „Sve to nije na jednom mjestu, nego je razasuto na različitim  mjestima. Trebalo je pročitati tisuće i tisuće dokumenata kako bi se našlo što se traži. Logor Jasenovac uvijek bio je osjetljiva tema i bio je važna politička propagandna tema i zato je zavijen u jedan mit kojega treba polako demistificirati. Mi to radimo na način da prezentiramo orginalne dokumente, uspoređujemo dokumente iz različitih izvora da bismo došli do onoga što je vjerodostojno i realno“ rekao nam je u razgovoru Igor Vukić.

Također je dodao kako realno istraživanje može pokazati što se tamo stvarno događalo te da to može doprinijeti razumijevanju i smirivanju tenzija koje Jasenovac izaziva i kod nas u Hrvatskoj, ali i šire.

Igor Vukić, novinar i publicist član je Društva za istraživanje trostrukog logora Jasenovac i ovom se temom sustavno bavi već deset godina.

Potporu je za istraživanje Društvo dobilo od Vlade RH i Ministarstva hrvatskih branitelja u sklopu dugoročnog projekta, ali nakon napada na Vladu i ministra Medveda, projekt je, prema Vukićevim riječima, nakon dvije godine zaustavljen.

Ipak su istraživanja nastavljena, a na pitanje zašto se uopće zainteresirao za ovu temu odgovorio je sljedeće:
„Moj otac Nedeljko rođen je 1938. godine u srpsko-pravoslavnom selu Donjoj Gradini, koje se nalazi na desnoj obali Save, točno nasuprot jasenovačkomu logoru. Taj dio obitelji ondje je živio do prosinca 1941, kada su u selo došli »ustanici« i ubili trgovca Vasu Rokića, pravoslavca, zato što je trgovao s logorskom upravom i prodavao ustašama povrće i drugu robu. Zatim su zapucali na logor. U strahu od odmazde cijelo se selo povuklo na jug, u zbjeg na planinu Kozaru. Ondje su se u jeku bitke u srpnju 1942. predali hrvatskim i njemačkim postrojbama. Na predaju su ih pozivali letci bačeni iz zrakoplova u kojima im se jamčio život. Tako je i bilo – prepraćeni su natrag u Jasenovac, a odatle vlakovima na razne strane – neki u Njemačku, neki u Slavoniju. Moj otac, baka i prabaka raspoređeni su u Pakračku Poljanu. Tu su ostali i poslije rata, pa sam i ja tako išao u osnovnu školu u Pakračku Poljanu. Mene je uvijek zanimalo kako su to moji uspjeli izbjeći smrti koja je u logoru bila tobože neizbježna, i eto, istraživanje mi je dalo dosta odgovora na to pitanje“.

Mišljenja je također kako bi televizija, osobito HRT, ali i drugi mediji trebali poticati i organizirati rasprave i o kontroverznim temama te pozivati relevantne sugovornike, jer rasprava i utvrđivanje stvarnih povijesnih činjenica, koje su još uvijek zastrte maglom političke propagande, važni su i za sadašnje društvo i za naraštaje koji dolaze.

Uvodno se na predstavljanju obje Vukićeve knjige okupljenima obratio u ime organizatora prof. Ante Vukšić, predsjednik Udruge roditelja poginulih hrvatskih branitelja iz Domovinskoga rata grada NG te među ostalim podsjetio na stradanja u mnogim logorima i vremenu totalitarnih režima:fašizma, nacizma i komunizma.

Istaknuo je također kako je potrebna nedvosmislena osuda masovnih kršenja ljudskih prava, njihovo znanstveno istraživanje te dostojanstveno obilježavanje mjesta stradanja kao minimum demokratskog identiteta Hrvatske.Ukazao je na potrebu adekvatnog suočavanja s prošlošću, koje uključuje pijetet i satisfakciju žrtvama i njihovim obiteljima, otklon od svakog totalitarizma te primjereno obrazovanje mladih o zločinima nedemokratskih sustava.

„Ukazujemo na to svake godine i na Europski dan sjećanja na žrtve svih totalitarnih i autoritarnih režima 23. kolovoza, koji je utvrđen Deklaracijom Europskog parlamenta iz 2008, a potvrđen Rezolucijom Europskog parlamenta o europskoj savjesti i totalitarizmu iz 2009. Slijedom toga, 2011. Hrvatski sabor proglasio je 23. kolovoza spomendanom na žrtve totalitarnih i autoritarnih režima i u Republici Hrvatskoj. Totalitarni i autoritarni režimi su u Hrvatskoj, kao i u ostalim europskim zemljama, doveli do brojnih tragičnih stradanja, kršenja ljudskih prava i temeljnih sloboda te progona i likvidacije političkih neistomišljenika. Zbog težine i opsega takvih nepravdi i zločina, posljedice vladavine nedemokratskih režima osjećaju se nažalost i danas“ -  istaknuo je Vukšić.

                                                                                  (Ivanka Herceg)