IN MEMORIAM: Josip Muselimović (1944. – 2025.) KADA ODLAZE NAJVEĆI…

Čudni su trenuci kada se rastajemo od velikih ljudi. I kao na filmskoj vrpci pred očima ti se smjenjuju prizori iz njihova života. A Josipov je život bio baš – poput filma.

Neki se čudni nemir uvukao u mene te noći s 19. na 20. veljače. I onda u zoru stiže Vanjina poruka da nema više našeg Josipa. Posljednju kolumnu za Večernji list nazvanu Vatre balkanske napisao je u nedjelju, dan prije no što će zauvijek napustiti svoj ured, svoju Maticu. I dok su ga kola hitne pomoći vozila prema Sveučilišnoj kliničkoj bolnici, Ani je rekao da mi ne zaboravi poslati kolumnu. Ne znam je li bio svjestan da je toga jutra umjesto „preko Bradine“ (kako je običavao zvati svoja svakotjedna putovanja u Sarajevo) pošao na put s kojega nema povratka. Ne znam je li bio svjestan da nikad više neće ući u svoju Maticu, da nam nikad više neće poželjeti dobro jutro, dobar dan, uvijek raspoložen i nasmiješen.

Naš prijatelj Miro Gavran toga mi tužnog jutra piše u poruci: „Tko je mogao pomisliti da će ona predivna promocija Josipove knjige biti, ustvari, veliki oproštaj od njega!“

Jeste li, slutili, dragi Josipe, kada ste mi onoga prvoga dana nove godine poslali čestitku za sretno novo ljeto uz fotografiju suncem i plavim nebom zagrljena Međugorja, da ćete uskoro i sami put toga nebeskog plavetnila, na susret s brojnim dragim ljudima koji su već preselili s onu stranu vječnosti?

A otišli su i Vjeko i Luko i Arsen i Vice i Oliver i Đelo i Kruno, koji su za života s posebnom radošću pohodili Mostar i njegovo Proljeće kojemu ste upravo Vi udahnuli dušu.

Upravo ste Vi organizirali prvi koncert u ratom ranjenoj crkvi, doveli prvu operu i balet na mostarske pozornice, odveli ovaj grad do neslućenih umjetničkih visina i priskrbili mu mjesto u Savezu europskih festivala. Upravo ste Vi u grad na Neretvi doveli neka od najvećih imena iz svijeta umjetnosti i kulture. I radili to s takvom lakoćom i prepoznatljivim osmijehom.

Posljednji smo se put sreli na sjednici Predsjedništva Matice hrvatske Mostar 6. veljače, na kojoj smo dogovarali programe novoga Mostarskog proljeća. Iznijeli ste svoje prijedloge, radovali se našem novom Proljeću. Ali i kazali kako je vrijeme da mjesto voditelja toga projekta preuzme netko drugi. Nismo se baš složili s tim. Jer Mostarskom ste proljeću upravo Vi udahnuli dušu, rascvjetali ga po cijeloj BiH, uvezali umjetnike iz cijeloga svijeta koji su, bez iznimke, hrlili u Mostar da zagrle njegovo sunce i njegovu svjetlost.

Žao mi je što niste dočekali uprizorenje svoje nove drame o Joli Musi na kojoj ste zadnjih godina predano radili. Žao mi je što niste dočekali pogledati na TV-u epizode serijala „Branitelj“, koje su se bavile slučajevima iz Vaše prakse. Upravo se emitiraju ovih dana. Žao mi je što niste dočekali moju knjigu jer ste me stalno poticali na pisanje. 

SMS od prije nepunih mjesec dana: „Draga Misijana, molim te, pogledaj ovu moju novu kolumnu, lektoriraj, popravi raspored dijaloga. Ti si tu velemajstor!“

Hvala Vam, predsjedniče, na silnom povjerenju koje ste poklanjali mojoj malenkosti i našem Pjesniku (Miro Petrović, op.a.) u uređivanju i lektoriranju vaših knjiga. S Vama je bilo lako surađivati. Na desktopu mi stoji mapa naziva: Josip kolumne 2025. U njoj ih je tek pet. Jer tek je počela 2025. i nije trebalo ovako biti.

Dragi Josipe, putujte mirno u kraljevstvo gdje vas čekaju oni kojima ste, kroz svoje kolumne, udahnuli novi život. Vaši fra Didak, fra Grgo, Ivo Andrić, bez čije misli niste započinjali novi tekst. Pazite na nas, svoje matičare, i hrlite u zagrljaj nebu.

Osvrnite se; ispod tog velikog plavetnila leži vaša Hercegovina, zemlja krša, kamena i svjetlosti, a opet tako lijepa i pitoma. Vaša Hercegovina o kojoj ste tako rado pisali, govorili.

Dragi Josipe, dragi predsjedniče, na putu prema vječnosti, neka Vas prate naše molitve.

Počivali u miru Božjemu.

Misijana Brkić-Milinović

Josip Muselimović (1944. – 2025.)

Josip Muselimović, akademik, odvjetnik i književnik. Na Pravnom fakultetu u Sarajevu diplomirao u rujnu 1969. Član Hrvatske akademije za znanost i umjetnost u Bosni i Hercegovini, Društva hrvatskih književnika u Zagrebu, Društva pisaca u BiH, Društva hrvatskih književnika Herceg Bosne, PEN-a Bosne i Hercegovine i Matice hrvatske (1970). Predsjednik Skupštine Hrvatske akademije za znanost i umjetnost u BiH. 

Počasni građanin Grada Sarajeva. Počasni predsjednik Matice hrvatske Mostar, čijim je predsjednikom bio u četiri mandata, punih šesnaest godina. Prvi počasni doktor znanosti Sveučilišta/Univerziteta “VITEZ“. Nositelj je odlikovanja Republike Hrvatske – Red Danice hrvatske s likom Marka Marulića; Zlatne povelje Matice hrvatske za iznimno uspješan rad na ostvarivanju programa MH; Zlatne povelje s Plaketom i Značkom Internacionalne lige humanista Linus Pauling. Nositelj je Ordena Grada Mostara i OrdenaTurksoy – Republike Turske; Zlatne plakete Hrvatske odvjetničke komore dr. Ivo Politeo sa značkom te zlatnih povelja i plaketa za životno djelo u odvjetničkoj profesiji: Odvjetničke komore Bosne i Hercegovine, Advokatske komore Crne Gore, Advokatske komore Makedonije, Advokatske komore Srbije, Advokatske komore Vojvodine, Advokatske komore Republike Srpske, kao i priznanja Zlatna povelja Danilo Majaron, najvećeg staleškog priznanja Odvjetničke zbornice Republike Slovenije.

Priznanja za životno djelo: Sportski savez Grada Mostara dodijelio mu je Veliku povelju, a Centar za mir Mostar – priznanje Mimar mira. Sveučilište u Mostaru dodijelilo mu je Veliku plaketu za osobit doprinos ugledu i afirmaciji Sveučilišta, a Večernji list – Povelju za doprinos izgradnji novinarske profesije i cjelokupnog društva te Večernjakov pečat za životno djelo.

Godine 2023. dobio je Zlatnu povelju Večernjeg lista za životno djelo i Orden Matice hrvatske s imenom utemeljitelja grofa Janka Draškovića – najviše priznanje u znak zahvalnosti za iznimno predstavljanje kulturnog identiteta i zaštite hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini. Dobitnik je Zlatne plakete Hrvatske akademije za znanost i umjetnost, 2024.

Objavio 19 knjiga. Izvedene drame: Savršen zločin, Hrvatski radio – Treći program, Zagreb 1995., Druga savjest, Hrvatsko narodno kazalište Mostar, 1996. i Tek iza rešetaka sam osjetila slobodu, Radio Beograd – Dramski program, 2009. 

Književne nagrade: Prva nagrada za dramski tekst na godišnjem natječaju BH Radija 1, 2008. Uvršten u Abecedarij – enciklopedijski leksikon o Hrvatima u BiH, Hrvatske akademije za znanost i umjetnost u Bosni i Hercegovini i Hrvatskog leksikografskog instituta BiH (2023.)