Uz predavanje o Ruđeru Boškoviću predstavljena i knjiga Stipe Kutleše "Ruđer Bošković: znanstvenik, književnik, diplomat"

Gosti su bili Marito Mihovil Letica, koji je ujedno recenzent knjige, i autor knjige Stipe Kutleša. Predsjednica OMH u Križevcima Renata Husinec moderirala je susret istaknuvši zašto je ova tema važna za sav hrvatski narod, a time i za Križevce. Pred punom dvoranom Gradske knjižnice Stipe Kutleša nastojao je odgovoriti na pitanje navedeno u naslovu susreta: „Znamo li po čemu je Ruđer Bošković vrhunski svjetski znanstvenik?” Predavanju i predstavljanju nazočio je i veliki broj mladih iz osnovne i srednje škole.

Autor knjige podsjetio je da Bošković nije poznat po tome što se neki prirodni zakon zove po njegovu imenu, a koji se uči u školama (zato je nepoznat gotovo svim srednjoškolcima), ali je Bošković ipak po svojoj aktualnosti u našoj današnjoj znanosti nadmašio mnoge poznate znanstvenike po kojima se nazivaju neki prirodni zakoni ili mjerne jedinice u fizici. Istaknuo važnost znanstvenog djelovanja Ruđera Boškovića u raznim područjima znanosti (astronomija, matematika, fizika, geoznanosti) po čemu je on bio poznat i priznat u svome vremenu. Mnoge je rezultate znanosti 18. stoljeća, kada je Bošković živio i djelovao, kasnija znanost prevladala i nadmašila, a neke su Boškovićeve ideje i konkretni rezultati nadživjeli i Boškovića i njegovo doba. Kako je nemoguće obuhvatiti sve čime se Bošković u tadašnjoj znanosti bavio, predavač je istaknuo samo neke najvažnije prinose znanosti 18. stoljeća. Njegovi radovi o stazama nebeskih tijela pomogli su kod otkrića novog planeta Urana (otkriven 1781.). Utemeljio je zvjezdarnicu u Breri (Milano). U matematici je riješio problem kontinuuma realnih brojeva (egzaktnije matematičko rješenje problema potječe iz 19. st.). U geoznanostima se istakao mjerenjem meridijanskih stupnjeva da bi se odredio oblik Zemlje. Prvi je tvrdio da Zemlja nije pravilnog elipsoidnog oblika, nego da je nepravilna oblika (geoid; naziv geoid potječe stoljeće nakon Boškovića). Prvi je postavio teoriju o unutrašnjoj strukturi Zemlje (teorija izostazije ili izostatske ravnoteže) do koje su znanstvenici, ne znajući za Boškovića, došli tek u 19. i 20. stoljeću.

Bošković je, a to je manje poznato, a nekima i nepoznato, bio i književnik. Osobno je do svog književnog rada držao kao i do znanstvenoga. Budući da je postao poznat ne samo u Rimu i Italiji nego i u Europi, poznavao je mnoge ugledne i utjecajne ljude iz crkvenog, političkog i kulturnog života te je mogao posredovati za svoj rodni grad Dubrovnik. Bio je uključen u mnoge diplomatske poslove koje je Dubrovačka Republika poduzimala.

No, Bošković bi današnjem čovjeku mogao biti manje važan (ili gotovo nevažan), kao što su i veliki znanstvenici prošlosti gotovo zaboravljeni. Da to s Boškovićem nije slučaj, istaknuo je Marito Mihovil Letica koji je naglasak stavio na Boškovićevo najznačajnije znanstveno postignuće, a to je njegova teorija prirodne filozofije, danas bismo rekli, fizika mikrosvijeta koja je predmet istraživanja kvantne fizike 20. i 21. stoljeća. U nekoliko je stvari Bošković suvremen još i danas (struktura atoma, elementarne čestice u današnjoj znanosti, teorija o prostoru i vremenu – naznake teorije relativnosti). Letica je istaknuo da Boškovićeva razmišljanja o mikrosvijetu imaju svoje korijene u filozofiji iz koje je Bošković „ispravnim umovanjem” izveo svoje zaključke. Naime, u Boškovićevo doba nije bilo mogućnosti eksperimentirati s mikrosvijetom pa Bošković nije svoje zaključke izveo iz iskustva i eksperimenata. Također je istaknuo mišljenja nekih važnih svjetskih znanstvenika, nobelovaca, filozofa i drugih o Boškoviću i njegovoj prevažnoj ulozi za suvremenu znanost (Niels Bohr, Werner Heisenberg, Leon Lederman, Friedrich Nietzsche, Dmitrij Ivanovič Mendeljejev i drugi).

Tekst i fotografija Zdenko Balog