U KRIŽEVCIMA PREDSTAVLJENA KNJIGA MARIA FILIPIJA "NIKOLA TESLA ISPOD PAUČINE"

Dana 20. listopada 2022. knjiga je predstavljena u sklopu Mjeseca hrvatske knjige u Ogranku Matice hrvatske u Križevcima. Nakon uvodne riječi Renate Husinec, predsjednice križevačkog Ogranka, knjigu je u kratkom 15-minutnom ekspozeu predstavio prof. dr. sc. Darko Žubrinić, s Fakulteta elektrotehnike i računarstva Sveučilišta u Zagrebu. Spomenuo je križevačkog kipara Emila Bohutinskog, koji je izradio dvije biste Nikole Tesle, od kojih se jedna čuva u Muzeju Nikole Tesle u Zagrebu, a druga, manja, na FER-u. Spomenuo je i vrlo talentiranog, prerano preminulog križevačkog izumitelja Marcela pl. Kiepacha, koji je među inim izumio i svima dobro poznati dinamo za bicikl. Kratko se osvrno na Teslino školovanje u Hrvatskoj, s naglaskom na njegova profesora fizike Martina Sekulića, rodom iz Like kao i Tesla, koji je u Rakovcu vodio školski laboratorij s čak 579 instrumenata, a Tesla ga spominje u svojoj poznatoj autobiografiji "Moji pronalasci" objavljenoj 1919. u New Yorku. Žubrinić je govorio i o Teslinu asistentu Charlesu Scottu i gradonačelniku New Yorka Fiorellu LaGuardiji, koji je dobro govorio hrvatski jezik, u vrijeme kad je službovao u Rijeci od 1903. do 1906. Pozvao je slušatelje da pažljivo pročitaju Filipijevu knjigu, jer Teslina biografija ima još mnogo nepoznatih i nejasnih mjesta koja zaslužuju podrobnije upoznavanje i detaljne kritičke provjere, osobito one koje se odnose na njegov život i školovanje u Hrvatskoj. Naime, Nikola Tesla je u Hrvatskoj proveo skoro četvrtinu svojega života (koja je u to vrijeme bila legitimna sastavnica Austrijske carevine), a oko dvije trećine života proveo je u SAD-u.

Mario Filipi je zatim govorio o svojoj knjizi koja je rezultat njegova višegodišnjega traganja za istinom o Tesli. Istaknuo je da mu je cilj bio objektivno prikazati osobnost Nikole Tesle, njegovu narav, emocije i sklonosti, osobito njegov odnos prema ljudima uz koje je živio. Naglasio je da su dogme o Tesli kao čudaku, pustinjaku, neljubaznom i nedruštvenom čovjeku posve netočne. Tesla je posvuda gdje se zatekao stvorio krug prijatelja kojih nikada nije bilo mnogo, ali to su bili najbolji ljudi. Bio je izrazito emotivan i suosjećajan čovjek spreman pomoći svakome kome je pomoć potrebna. Naprotiv, kada je pomoć bila potrebna njemu, nije dobio ništa. Upravo suprotno, mnogi su ga bezobzirno “gazili”, a on se nije osvećivao. U svojoj autobiografiji “Moji pronalasci” napisao je predivnu rečenicu da je Bog stvorio samo jednu rasu ljudi s mnogo boja i da se nitko ne bi trebao smatrati boljim od drugih. Ta rečenica je u većini izdanja te knjige izbrisana.

Tesla nipošto nije bio ženomrzac. Družio se sa ženama, s nekima čak i razvio svojevrstan emotivni odnos, ali je ostao dosljedan svom osobnom celibatu. Dogma da je Tesla “raskrstio s crkvom i religijom” samo je manjim dijelom točna. Odvojio se od pravoslavne crkve kad je ona upala u “srbovanje”, ali je ostao u vjeri. Svom prijatelju Ivanu Meštroviću rekao je da svaki dan moli pola sata. Iza svoje 50. godine smislio je vlastite molitve.

Prema novcu bio je naivan poput djeteta. Kada ga je imao mnogo, rasipavao ga je posvuda. A kada mu je nestalo, tražio ga je tamo gdje ga sigurno nije mogao naći, kod bogataša. Westinghouseu je u cijelosti oprostio dug od preko 10 milijuna dolara (danas bi to bilo možda i 500 milijuna). Tako je spasio industrijalca, a uništio sebe. Kad mu je najviše trebalo, Westinghouse ga je bezobzirno ostavio u nevolji. Tesla ipak o njemu nije rekao ni jednu ružnu riječ.

U knjizi se govori i o Teslinoj etničkoj i nacionalnoj pripadnosti što  je “vruća” tema i postaje sve “vrućija” s pojačavanjem kampanje iz Srbije o Tesli Srbinu. Dokumenti, međutim, govore drukčije. Tesla je rođen u vojnom dijelu Hrvatske koja se zvala Hrvatsko-Slavonska vojna krajina. Nije bilo samostalne države Srbije koja je bila u Otomanskom carstvu. Nije bilo ni samostalne srpske crkve, a u Hrvatskoj je djelovala Austrijska grčko-iztočna crkva koja je sebe nazivala vostočnopravoslavnaja. Sjedište joj je bilo u Srijemskim Karlovcima, na hrvatskom teritoriju. Toj crkvi pripadao je i Teslin otac, svećenik Milutin. Do početka propagandne kampanje iz Srbije nitko se nije smatrao Srbinom od 400.000 pravoslavaca (petina pučanstva Hrvatske). Ugledni zagrebački pravoslavac Marko Mileusnić napisao je 1895. poslanicu “Pravoslavnim Hrvatom koji kažu da su Srbi”. Vladika (biskup) gornjokarlovački Theofan Živković napisao je 1877. za novine “Obzor” da u Hrvatskoj nema ni srpske crkve, ni srpskog naroda. Beogradski pravnik Miloš Obrknežević napisao je u 80-tim godinama prošlog stoljeća da su hrvatski pravoslavci Nesrbi srbizirani, odnosno “privedeni srpstvu”. Tesla je rođen u središtu Hrvatske i nitko od njegovih poznatih predaka nije niotkud doselio, a najmanje iz Srbije. Uzimajući u obzir sve te dokumentirane činjenice svatko može sam zaključiti kuda pripada veliki izumitelj, a nakon čitanja Filipijeve knjige i kakav je čovjek bio Tesla.

OMH u Križevcima