Održano predavanje Renate Erhatić MIRISNA VRTNA ČAROLIJA

Na Visokom gospodarskom učilištu u Križevcima održano je 15. lipnja predavanje o ljekovitom i aromatičnom bilju pod privlačnim naslovom „Mirisna vrtna čarolija”, koje je održala dr. sc. Renata Erhatić. Bio je to treći događaj na temu prirodoslovlja koji zajednički organiziraju Ogranak Matice hrvatske u Križevcima i Visoko gospodarsko učilište.

Predavačica je govorila o povijesti uporabe ljekovitoga i aromatskog bilja, uzgoju bilja u srednjovjekovnim vrtovima, simbolici bilja i različitim načinima njihove uporabe te je predstavila nekoliko vrsta ljekovitih biljaka koje su posjetitelji kasnije mogli vidjeti i pomirisati u vrtu Visokoga gospodarskog učilišta. Tako su mogli izravno doživjeti ljepotu i vrijednost općepoznatih biljaka kao što su lavanda, smilje, bosiljak, kadulja, timijan, menta…, ali i nekih manje poznatih kao što su miloduh, melisa, kaloper ili borač. Predavanje je začinjeno poezijom i glazbom: stihove o bilju čitale su profesorice Danijela Zagorec i Martina Valec-Rebić, dok su pjesmu „Odlazak” (stihovi Tin Ujević, glazba Arsen Dedić,) u kojoj se spominje biljka kaloper otpjevali mladi glazbenici Gabrijel Božić i Dunja Rebić.

Slušatelji su u ovome zanimljivome predavanju saznali da je povijest upotrebe biljaka u liječenju usko povezana s razvojem ljudskog društva. Fitoterapija, odnosno liječenje biljem ima višestoljetnu tradiciju, a počeci uporabe bili su instinktivni. Tražeći hranu, čovjek je nalazio različite biljke kojima je liječio bolesti, ublažavao tegobe te je tako kroz stoljeća stjecao praktična iskustva o ljekovitoj vrijednosti mnogih biljaka. Na našim prostorima upotreba ljekovitog i aromatičnog bilja datira iz 6. i 7. stoljeća. Medicinsko se znanje od davnina prenosilo usmenom predajom iz generacije u generaciju. Iznimno zaslužni za uzgoj ljekovitog, aromatičnog i medonosnog bilja bili su hrvatski benediktinci jer se bilje iz crkvenih vrtova prenosilo se na seoske vrtove i oranice.

Zanimljivo je bilo saznati više i o ljekarušama, rukopisima pučke medicine s receptima lijekova sastavljenim prema pučkom ljekarničkom iskustvu. Takvi su priručnici najčešće nastajali u doba kuge, siromaštva, gladi i ratova. Najstarije hrvatske ljekaruše potječu iz 14. i 15. stoljeća. Tijekom 17. i 18. stoljeća nastaje veći broj rukopisnih ljekaruša, a sačuvano ih je pedesetak, uglavnom u samostanskim i župnim knjižnicama. Najpoznatije su one iz 18. stoljeća, a među njima istaknuto mjesto ima Gradečakova ljekaruša iz 1723., kojoj je autor pavlinski redovnik Juraj Gradečak iz Križevaca.

Početkom 19 st. razvojem kemije i farmakologije liječenje ljekovitim biljem se smanjuje. Ipak, unatoč napretku suvremene medicine, tradicija liječenja biljkama zadržala se do danas, pogotovo ako su u pitanju lakše smetnje poput kašlja, prehlade, lakših probavnih smetnji. Stoljećima nam biljke pomažu da lakše usnemo, ublažavaju bolove, odbijaju kukce, a u novije vrijeme uporaba i uzgoj ljekovitoga bilja doživljavaju svoju renesansu.  (Martina Valec Rebić)