In memoriam: Nikola Novosel (1950–2021)

Diljem jaskanskog kraja bolno je odjeknula vijest o smrti Nikole Novosela, koji je u zagrebačkoj bolnici izgubio borbu sa zlokobnim virusom. Omiljeni jaskanski slikar rođen je 2. studenoga 1950. u Črnilovcu kao najstarije od sedmero djece. Osnovnu školu pohađao je u Malunju i Jastrebarskom, a srednju strukovnu školu, metalski smjer, u Zagrebu. Više od dvadeset godina radio je na željeznici kao poslovođa na vanjskoj montaži, a od 1987. do 1992. kao poslovođa bravarske radionice u Održavanju pruga Karlovac. Od tada je živio za slikarstvo i od slikarstva kao profesionalni slikar obrtnik. U mirovini je slikao suvenire i izrađivao umjetnine od stakla, keramike i drveta. Počeo je crtati u ranom djetinjstvu, nadahnut krajolicima zavičaja i vedutama Jaske. Od 1978. slikao je ulja i pastele.

Prvu samostalnu izložbu crteža priredio je u Zagrebu 1984, a nakon toga više od pedeset samostalnih i stotinjak skupnih izložbi u domovini i u inozemstvu. Od 1985. sudjelovao je na brojnim kolonijama u Hrvatskoj, Sloveniji, Austriji i BiH, a darovao je mnogo svojih radova u humanitarne svrhe. Bio je suosnivač i idejni začetnik likovne kolonije Tragom svjetlosti i boja u Krašiću, dugogodišnji voditelj kolonije Otok na Braču, povremeni voditelj kolonije Kota 505 na Čepelovečkom bregu u Đurđevcu i voditelj kolonije Aršanj u Pitomači. Bio je jedan od osnivača i predsjednik Likovnog društva Ljubo Babić u Jastrebarskom i član mnogih likovnih udruga. O slikarstvu Nikole Novosela pisali su mnogi likovni kritičari i književnici, među njima i Antun Bauer, Juraj Baldani, Stanko Špoljarić, Josip Dujmović, Nino Škrabe te Josip Palada. Kao vječni zaljubljenik u prirodu i svoj jaskanski zavičaj, posljednje razdoblje života proveo je u Vranovdolu i uživao u ljepotama prirode, odlično prihvaćen od domaćih žitelja.

Darovit i popularan umjetnik, samosvojan i samouk, uvijek iznova neočekivano raskošne i raspjevane crtačke vještine, bio je iznad svega dobar čovjek i vjeran prijatelj velika srca, uvijek spreman na akciju, na pomoć i na dobra, pozitivna djela. Život Nikolu nije osobito mazio, ali nikada mu nitko nije uspio oduzeti urođenu nježnost duše, vidljivu u dražesti njegovih minijaturnih medaljona i spokoju njegovih cvjetnih motiva.

Živjet će zauvijek u našim uspomenama i sjećanjima, u stotinama svojih djela, u osmjesima svoje voljene kćeri Dubravke i svoje unučadi, svojih ljubimaca Lucije, Karla i Nine. (Klementina Škrabe)