Urednica: Ivana Grkeš
Izdanje je dobilo Zlatnu povelju Matice hrvatske na Glavnoj skupštini Matice hrvatske 9. svibnja 2026.
Marina Držića nije ni potrebno ni mudro tumačiti i ova knjiga ne služi toj svrsi. Njegove drame pretvorene u priče pokazuju čitatelju put kako Držića učiniti pristupačnim i svojim, kako ga čitati sa zanimanjem i ugodnom znatiželjom. To nije jedini način da se čitatelja pobliži Držiću, ali je brz, lagan i pouzdan. Držića, naime prati glas danas nerazumljivog pisca koji piše čitatelju neshvatljivim jezikom i služi se čudnim riječima. Školarcima je zato dosadan. Držićev izraz je izravan, neočekivan, dramatičan. Njegov jezik, što često zaboravljamo, nije jezik knjige koja se polako čita nego je to jezik teatra, jezik pozornice na kojoj se događaji ubrzano zbivaju. Tu nema vremena za propitkivanje, poruke se brzo izmjenjuju. A on
svoje poruke šalje svima, njegova inventivnost sadržana je upravo u sposobnosti igranja jezikom i upravljanja jezičnim vještinama. Njegov jezik je bogat dosjetkama, izrekama, dječjim brojalicama, poslovicama i uzrečicama, smiješnim pjesmicama i komičnim izrazima. Sastavljen je od različitih izbora: od neobičnih gramatičkih struktura riječi do zvučnih obrazaca, a makaronikom se izruguje iskrivljenim latinskim i talijanskim izrazima i frazama kojima se protagonisti lažno statusno predstavljaju stvarajući na taj način duhovite situacije, proizvodeći smijeh. I po tome je Držić naš suvremenik jer makaronski jezik i danas živi u društvenom životu Dubrovnika.
Iz prologa
Ilustrirao: Joško Marušić
Lektorica: Saša Vagner
Recenzenti: Ivan Bošković, Leo Rafolt
Klikni za povratak