DUBROVAČKI KOLURI

U knjizi memoarskih zapisa Dubrovački koluri dubrovačkoga novinara i publicista Antuna Stražičića (1864-1921), riječ je o memoarskoj kronici političkih zbivanja u Dubrovniku od kraja sedamdesetih do kraja devedesetih godina 19. stoljeća. Autor piše iz perspektive nekadašnjega oduševljenoga pripadnika, a potom renegata Dubrovačke omladine, radikalnoga krila skupine dubrovačkih Srba katolika koji su igrali značajnu ulogu u političkome životu Grada u to doba.

Pišući jezikom svoje mladosti, Stražičić širi kaleidoskop sjećanja bez strogog kronološkog reda, dinamično i brzo, po diktatu sentimenata i raspoloženja. Tako pred nama oživljavaju dubrovački artiđani i pučani, vlastela i seljaci, popovi i fratri, dobročinitelji, fakini i karocijeri, oriđinali i političari, profesori i trgovci, svijet Place i pokrajnih ulica, butiga, betula i tovjerni. Otkriva nam se balzakovski teatar političkih strasti, bogatstva i siromaštva, pazaranja, festa, fraja i funerala. Uz to što posjeduje vrijednost historiografskoga izvora jer tematizira modus operandi jedne posve specifične političke grupacije i nacionalne ideologije, ovo Stražičićevo djelo, uz Bersine Dubrovačke slike i prilike, zasigurno je najzanimljivija memoarska i autobiografska proza o dubrovačkom svijetu i njegovim ljudima potkraj 19. stoljeća.

Uvodnu studiju o ideologiji i o pokretu dubrovačkih Srba katolika i Stražičićevoj ulozi u njihovu usponu na vlast u dubrovačkoj Općini, kao i o zamiranju pokreta tijekom 20. stoljeća, napisao je urednik knjige Stjepan Ćosić. Ujedno, Stražičićev tekst dopunio je neophodnim bilješkama i tumačenjima o brojnim poznatim i nepoznatim protagonistima i događajima.