Novi broj časopisa DUBROVNIK posvećen Silviju Strahimiru Kranjčeviću

Novi broj časopisa Dubrovnik posvećen je pjesniku Silviju Strahimiru Kranjčeviću, uz 150. obljetnicu njegova rođenja. Da je Kranjčevićeva umjetnost dragocjeno iskustvo istine jednoga vremena u svojim su radovima prikazali i autori, osvrćući se na književnikovo pjesništvo i stvaralačke etape donoseći pritom i neke nove poglede na njegovo stvaralaštvo.

OMH u Dubrovniku, 2015.

U niz radova posvećenih Kranjčeviću čitatelja uvodi Daniel Miščin tekstom Riječ za Kranjčevića, čija je okosnica knjiga Antuna Česka Za Kranjčevića. Od arhivacije do kanonizacije. Tatjana Stupin u radu Ontološki prevrat i motiv Krista u kanonskim Kranjčevićevim i Kamovljevim tekstovima povlači zanimljivu usporedbu umjetničkoga stvaralaštva dvaju pjesničkih imena, dok se Ileana Grazio bavi novim pogledima na Kranjčevićevo pjesništvo, i to kroz prizmu već spomenute knjige Antuna Česka. Cjelinu tekstova posvećenih Kranjčeviću zaokružuje upravo rad Antuna Česka, Pronađen pravi put, ili tek jedan od mogućih, u potrazi za izgubljenim Kranjčevićem, u kojem se opsežno ističu etape Kranjčevićeva stvaralaštva te zanimljivosti njegova metafizičkog univerzuma, poetske topografske točke, detalji o pjesniku proizašli iz višegodišnjeg istraživanja.

Bogata dubrovačka baština neiscrpno je vrelo. Tako o svakodnevici Dubrovačke Republike, ali i virtualnom svijetu u dokumentima Arhiva Dubrovačke Republike pisala je Slavica Stojan u rubrici Baština, dok se Katja Bakija posvetila Orsatu Pozzi, dubrovačkom ugledniku koji je svjedočio burnim povijesnim trenucima 19. stoljeća u Dubrovniku. Antun Baće i Ivan Viđen vrlo su ilustrativno prikazali djelić dubrovačke baštine, Vilu Čingriju i njezina gospara,dok je Mirjana Malovan pisala o zajedničkim elementima tradicionalnoga nakita na objema obalama Jadrana.

Igor Zidić piše o vezi slovčanih i logotvornih elemenata koje umjetnica Anabel Zanze upleće u svoje stvaralaštvo, Marin Ivanović i Antun Karaman pišu o Dvadeset pet godina Franjevačke galerije u Širokom Brijegu, dok se Antun Nodilo osvrnuo na sanktifikaciju vidljive stvarnosti u slikarstvu Nikole Božidarevića.

Čitatelj u ovom broju može pročitati stihove Jakše Fiamenga, Silvije Stipčević, Mire Muhoberac i Stijepe Mijovića Kočana, dok je dramske retke ispisao Annibale Ruccello dramom Anna Cappelli. Rubriku Proza ispunili su Milko Valent (Nina Mjesečina) i Bruno Profaca (Fatalnost mora). Na bogat kazališni život 2015. u Dubrovniku osvrnuo se Davor Mojaš, ukazavši na niz redateljskih izazova tijekom Dubrovačkih ljetnih igara i izvedbi Kazališta Marina Držića.

S naglaskom na pjesničku veličinu Kranjčevićevu, novi Dubrovnik nudi brojne osvrte, detalje bogate dubrovačke baštine, ali i reflekse bujnoga umjetničkoga života današnjice.

(Tihana Pšenko)

Izvor: Vijenac, br. 576