Između baštine i suvremenosti

Novi broj časopisa Dubrovnik posvećen je pjesniku Silviju Strahimiru Kranjčeviću, uz 150. obljetnicu njegova rođenja. Da je Kranjčevićeva umjetnost dragocjeno iskustvo istine jednoga vremena u svojim su radovima prikazali i autori, osvrćući se na književnikovo pjesništvo i stvaralačke etape donoseći pritom i neke nove poglede na njegovo stvaralaštvo.

OMH u Dubrovniku, 2015.

U niz radova posvećenih Kranjčeviću čitatelja uvodi Daniel Miščin tekstom Riječ za Kranjčevića, čija je okosnica knjiga Antuna Česka Za Kranjčevića. Od arhivacije do kanonizacije. Tatjana Stupin u radu Ontološki prevrat i motiv Krista u kanonskim Kranjčevićevim i Kamovljevim tekstovima povlači zanimljivu usporedbu umjetničkoga stvaralaštva dvaju pjesničkih imena, dok se Ileana Grazio bavi novim pogledima na Kranjčevićevo pjesništvo, i to kroz prizmu već spomenute knjige Antuna Česka. Cjelinu tekstova posvećenih Kranjčeviću zaokružuje upravo rad Antuna Česka, Pronađen pravi put, ili tek jedan od mogućih, u potrazi za izgubljenim Kranjčevićem, u kojem se opsežno ističu etape Kranjčevićeva stvaralaštva te zanimljivosti njegova metafizičkog univerzuma, poetske topografske točke, detalji o pjesniku proizašli iz višegodišnjeg istraživanja.

Bogata dubrovačka baština neiscrpno je vrelo. Tako o svakodnevici Dubrovačke Republike, ali i virtualnom svijetu u dokumentima Arhiva Dubrovačke Republike pisala je Slavica Stojan u rubrici Baština, dok se Katja Bakija posvetila Orsatu Pozzi, dubrovačkom ugledniku koji je svjedočio burnim povijesnim trenucima 19. stoljeća u Dubrovniku. Antun Baće i Ivan Viđen vrlo su ilustrativno prikazali djelić dubrovačke baštine, Vilu Čingriju i njezina gospara, dok je Mirjana Malovan pisala o zajedničkim elementima tradicionalnoga nakita na objema obalama Jadrana.

Igor Zidić piše o vezi slovčanih i logotvornih elemenata koje umjetnica Anabel Zanze upleće u svoje stvaralaštvo, Marin Ivanović i Antun Karaman pišu o Dvadeset pet godina Franjevačke galerije u Širokom Brijegu, dok se Antun Nodilo osvrnuo na sanktifikaciju vidljive stvarnosti u slikarstvu Nikole Božidarevića.

Čitatelj u ovom broju može pročitati stihove Jakše Fiamenga, Silvije Stipčević, Mire Muhoberac i Stijepe Mijovića Kočana, dok je dramske retke ispisao Annibale Ruccello dramom Anna Cappelli. Rubriku Proza ispunili su Milko Valent (Nina Mjesečina) i Bruno Profaca (Fatalnost mora). Na bogat kazališni život 2015. u Dubrovniku osvrnuo se Davor Mojaš, ukazavši na niz redateljskih izazova tijekom Dubrovačkih ljetnih igara i izvedbi Kazališta Marina Držića.

S naglaskom na pjesničku veličinu Kranjčevićevu, novi Dubrovnik nudi brojne osvrte, detalje bogate dubrovačke baštine, ali i reflekse bujnoga umjetničkoga života današnjice.