Imate romana koji imaju unaprijed črvsto zadanu strukturu, glavnoga junaka, uvod, razradu, zaplet, kulminaciju i rasplet ili barem neke od ovih elemenata. Imate također romana koji to nemaju, ali na određeni način ispunjavaju sve ono što jednome romanu treba, no na neki poseban način. U živome tkivu takvoga romana teku rijeke različitih tokova, ali sve idu ka jednome uviru koji je neumitan za sve što živi i diše na ovome planetu. Eto, takav je i ovaj roman autora Danka Lupija; čovjka koji je svoj radni vijek proveo u bijelome mantilu, njegov prvi objavljeni roman u životu u 84. godini života.
Iz pogovora Zdravka Nikića
Klikni za povratak