LJUBAV JEDNOG KAZANOVE

Iz recenzije Mate Grbavca

Književnost je okrenuta uvijek čovjeku, ljudskom društvu, problemima, usponima i padovima, zanosima i razočarenima, snovima i javi što je u sebi nosima, u kojo živimo, i što je uvijek nazočno, nikada nije po našoj mjeri, manje ili više, posložena, Stvarnost se mijenja, ljudi doživljavaju sebe i druge drugačije, osobnije, od onih s kojima žive, s kojima se druže i susreću. Čovjek ima tu vječnu potrebu "mijesiti" tu javu kako bi je oblikovali po svojoj mjeri, svojim željama i potrebama. Vječiti su istraživači, putnici željni novoga, drugačijega, željni dosegnuti vrhove koji će biti samo njihovi. Načini, postupci, sredstva koje koriste su različiti, osobni kao što su ljudi osobnost za sebe. (...)

Čitajući ovaj kratki roman vidimo da se Ivana uključuje u onu plejadu mladih književnih stvaralaca koji u prvi plan svojih djela iznose problem omladine, mladih ljudi koji žele ostvariti svoje snove, ambicije, prva zaljubljivanja i ljubavna razočarenja, jer su jedno želje i snovi, a nešto sasvim drugo kako ih ostvariti. Ljubav je bila i bit će pokretač čovjekov u životu, nadomjestak svim razočarenjima i promašajima. (...)