Biseri života

Zbirka poezije Biseri života Zdravke Mile Marijanović ostavlja se u naslijeđe u škrinji ljubavi, koju mogu sačuvati majke kćerima, koja se sprema brižno kao djevojačko ruho ili pak čuva poput generacijskog blaga. Pomno birani stihovi posvećeni bliskim osobama ili trenucima za pamćenje angažirani u ovoj zbirci postaju svevremenski. Otrgnuti od autoričina srca i predani čitatelju kao najljepši buket cvijeća imaju za cilj uljepšati prostor i živote svima kojih se dotaknu.

U posveti na početku knjige autorica je istaknula stihove pjesme "Pjesma" Vjekoslava Franetovića, u kojima se pronalazi i koji joj daju jak poriv za pisanje. Govore upravo o njezinim osjećajima i motivima za povratak staroj ljubavi - pisanju. Možda su kroz život dolazili drugi prioriteti, ali njezina umjetnička duša tek sada u zreloj dobi osjeća mir prepuštena upravo onom što voli. Nakon vrlo uspješne profesionalne karijere, ispunjena i ostvarena kao žena i majka, uz sve druge aktivnosti i angažmane Zdravka Mila Marijanović je ona mlada pjesnikinja kakvom ju je vidjela njezina teta u dje-vojaštvu, koja je u njoj probudila ljubav za pisanu riječ. Upravo u ovoj zbirci nalazi se i pjesma posvećena njoj. To naslijeđe ljubavi autorica prenosi sada nama.

Pjesme su nastajale polako i spontano, a onda su brušene da još ljepše zasjaju u bisernom nizu. Podijeljene su u cjeline Vrelo života, Zemaljski cvjetovi, Ljubim te, Najmilijima i Dobro jutro, grade. I kao da svakim prelaskom na slijedeći niz naglašavaju svoju važnost. Misli pjesnikinje su čisto svjetlo koje utopljava i oživljava ono prvotno u čovjeku. Naiva odabrane idilične slike, jasnih crta i svježih boja vidljiva je u jednostavnom stilu kojim teže stihovi. Dirljivo svjedoči o spoznajama te svojim umotvorinama potiče na razmišljanje. Smisaono dopušta čitatelju da uđe u svijet umjetnika i neopterećenim stihom hodi označenom stazom.

Podneblje pod kojim obitavaju opjevani likovi ista su ona mjesta kojima prolazimo svakodnevno, a pjesnikinja nas zaustavlja da se zrcalimo u pogledu s najmilijima, u bistroći rijeka i vedrini neba pa i u odsjaju kišne kapi. Čini nam se da piše upravo o našim impresijama ili prepoznaje zatomljene emocije, a to su upravo one neprolazne teme. Zato je bliska svakom čitatelju i ne traži napor u razumijevanju, nego samo otvoreno srce. Čovjek je u svom bivstvovanju smrtno biće, ali je zato ljubav neprolazna. I kada izgubimo drage osobe, ostaje zauvijek ono što smo osjećali prema njima. Upravo se to naglašava u pjesmama niza Najmilijima.

Dirljiva je pjesnikinja širokogrudnost, karitativnost i empatija ali i naturalnost u opisima krajobraza. Konzervirane uspomene čuva u staklenci i impresivno ih postavlja pred nas u galeriji zbirke.

-iz recenzije Anite Martinac