Ptice iz serjojnske okolice

Autori tekstova: Sara Kočiš, Miheala Mesarić, Atonio Krušelj, Velimir Bašek, Ivana Rojko

Kako to u životu istraživača i prirodoslovca obično biva, ovaj predgovor pišem na neobičnom mjestu. U blizini ušća rijeke Wisconsin u moćnu rijeku Mississippi, u Državnom parku Wyalusing u američkoj saveznoj državi Wisconsin, daleke 1947. postavljen je spomenik golubu selcu (Ectopistes migratorius), izumrloj ptičjoj vrsti za koju se zna točni datum izumiranja. Naime, prvog dana mjeseca rujna 1914. godine u zatočeništvu zoološkog vrta u saveznoj državi Ohio uginula je posljednja jedinka ove vrste: ženka zvana Martha. Prilikom otkrivanja tog spomenika, veliki američki prirodoslovac Aldo Leopold (1887. - 1948.) ovako je rekao:

To da jedna vrsta oplakuje smrt druge nova je stvar pod kapom nebeskom. Kromanjonac koji je izmesario posljednjeg mamuta mislio je samo na odreske. Lovac koji je upucao posljednjeg goluba mislio je samo na svoje umijeće. Mornar koji je toljagom dotukao posljednju njorku nije mislio ni na što. Ali mi koji smo izgubili svoje golubove, mi oplakujemo taj gubitak.

Vjerujemo li u onu mudrost da pametni ljudi uče iz povijesti, tada je ovo jedna od najvećih lekcija u povijesti čovječanstva. Ako je čovjek u svega nekoliko desetljeća uspio dotući i istrijebiti najbrojniju ptičju vrstu koja je ikad obitavala na planetu Zemlji, kakve izglede imaju druge ptičje vrste u današnje vrijeme tzv. šestog izumiranja? Jesmo li tijekom posljednjih stotinjak godina išta naučili?

Čini se da jesmo. Što kroz znanstvene spoznaje, što na svojoj koži kroz svakodnevne lekcije koje nam priroda upućuje kroz poplave i požare, danas nedvojbeno shvaćamo koliko je mala plava špekula iz Mliječne staze lomljiva, krhka, a istovremeno nevjerojatno složena. O tome zorno svjedoče brojne knjige i dokumentarni snimljeni u proteklih tridesetak godina. Mnoge teme postale su globalno važne, ali da bi se razumio globalni značaj, potrebno gaje ilustrirati na lokalnom primjeru.

Iz globalne perspektive, sletimo u lokalna ptičja staništa. Knjiga koju držite u rukama djelo je našeg lokalnog fotografa i zaljubljenika u ptičji svijet, Vinaca iz Peklenice. Njegova opčinjenost prirodom svojeg užeg zavičaja, istovremena upornost bilježenja pernatih pojavnosti, ali i izostanak ambicije da snimljene fotografije „proda za masne pare" privukli su pozornost onih koji znaju o kakvom je trudu riječ i žele objaviti ovo vrijedno djelo. Naravno, kako knjiga ne bi bila samo„slikovnica" bez smjerokaza i konteksta, obogaćena je i tekstovima te metapodacima iz pera stručnjaka, profesionalaca koji rade u Međimurskoj prirodi - Javnoj ustanovi za zaštitu prirode. Prije same objave, knjigu su pregledali vrsni recenzenti i ornitolozi, što joj daje dodatni značaj u kontekstu pregleda i praćenja stanja ornitofaune na sjeveru Hrvatske.

Sve ptice fotografski zabilježene i opisane u ovoj knjizi biološki su indikatori kvalitete staništa, baš kao što su kanarinci nekoć bili živi indikatori povećanih koncentracija opasnih plinova u rudnicima. Jer, da su ovdašnja staništa nekvalitetna ili dokraja degradirana, ptice bi odletjele i tražile nova, a Vinac bi svoju strast prema pticama morao upražnjavati drugdje. Srećom, fizički prostor Vinacovih i fotografskih avantura je višestruko zaštićen u okviru Zakona o zaštiti prirode, pa i ta činjenica doprinosi bogatstvu ptičjeg svijeta u Međimurju.

Osim dokumentarne vrijednosti, odnosno pregleda ij ptičjih vrsta koje obitavaju na širem upravnom području Grada Murskog Središća, ova knjiga je i poziv na osvješćivanje vrijednosti zavičajne prirode. A tih poziva nikad dosta! Jer, svi se zaklinju u zaštitu prirode kao nešto sasvim samorazumljivo i ljudima prirođeno, ali kad treba očuvati hektar izvorne livade ili pticama na uživanje ostaviti pola hektara tršćaka, tada ekonomija dobiva prednost nauštrb ekologije. Kao da svi zaboravljamo da bez prirode nema niti ekonomije! U tom smislu, ova Vinacova knjiga čije je izdavanje zdušno podupro gradonačelnik Dražen Srpak zaslužuje objavu i recepciju publike na razini cijele Hrvatske, pa i šire. S jedne strane da ljudi spoznaju bogatstvo ptičjeg svijeta najsjevernijeg hrvatskog grada, a s druge strane - da se ne ponovi sudba kleta goluba selca s početka ovog predgovora. Jer, ptice i sva druga živa bića treba poznavati i čuvati dok su još mnogobrojna. Kasnije može biti prekasno!

Siniša Golub