Urednik: Zoran Turk
RIJEČ UREDNIKA
Kao predsjednik Ogranka Matice hrvatske u Čakovcu za poseban sam si zadatak uzeo objavljivati znanstvena djela od velikog značaja za povijest i kulturu Međimurja. Naime, Međimurje nema znanstveno-istraživačku ustanovu koja bi sustavno istraživala njegovu povijest i kulturu, već tu ulogu preuzimaju udruge, u velikoj mjeri volonterskim radom. Prije svih, tu su Ogranak Matice hrvatske u Čakovcu i Centar za istraživanje Međimurja. Među sunakladnicima ove knjige je i Muzej Međimurja Čakovec, najveća kulturna ustanova na području Međimurja, te ujedno i vlasnik brojne građe i ostavštine pavlinskog samostana, pri čemu se posebno ističe sam mauzolej u Šenkovcu. Treba napomenuti i da je i ovaj projekt, kao i svi ostali, ostvaren uz financijsku potporu Međimurske županije. Zahvaljujući Bibliotheci Mu rod ravan i mi možemo nadoknaditi izostanak profesionalne ustanove koja bi skrbila o međimurskoj povijesti, jeziku i kulturi, a naše udruge odigravaju ulogu instituta koji nikad nije osnovan.
Izbor doktorske disertacije dr. sc. Marijane Korunek-Medved u tom je kontekstu zapravo bio vrlo lagan odabir za naš sljedeći projekt. Osim što je riječ o znanstvenici koja se nizom znanstvenih radova potvrdila kao jedan od najboljih poznavatelja povijesti, kulture i umjetnosti Međimurja, također je riječ o temi koja je od najveće važnosti za Međimurje. Naime, pavlinski samostan kraj Čakovca najdugovječniji je vlastelin Međimurja, te je svoje posjede u Međimurju imao od 1376. do 1786. godine. Pavlini su u tom razdoblju redovito i glavni akteri u događanjima između Mure i Drave. U čitavom je srednjem vijeku fokus zbivanja na vlastelinstvu označio i odnos međimurskih vlastelina prema pavlinima. Kroz ta su razdoblja oni polako postajali starosjedioci, a svi oni koji dolaze - tek došljaci i još jedni koji su u prolazu. To je očekivano iznjedrilo i nekoliko sukoba između njih i obitelji koje su stolovale u Čakovcu. Svakako je poseban izazov predstavilo razdoblje protestantizma i Jurja IV. Zrinskog, u čije vrijeme pavlini ostaju jedini čuvari Rimokatoličke Crkve na tlu Međimurja.
Pavlini u Međimurju neizmjerno su nam važni i u kontekstu donošenja hrvatskog identiteta na današnji sjever Hrvatske. Uz njih možemo vezati dolazak kulta svetog Jeronima, sveca koji je posebno važan u srednjovjekovnim hrvatskim zemljama. Također, u tom je paketu stiglo i vjerovanje da je Štrigova rodno mjesto velikoga crkvenog oca, a njihov je član i prior i Josip Bedeković, otac međimurske historiografije, ali i protoilirac, u čijem se djelu mogu prepoznati ideje koje su u Međimurju tek stoljećima kasnije krenuli ostvarivati Ivan Novak, Vinko Žganec, Florijan Andrašec, Kapistran Geci i drugi. Pavlini su ostavili bogato kulturno nasljeđe, kao i najznačajnije djelo o Međimurju sve do suvremenog razdoblja - Natale solum magni Ecclesiae doctoris sancti Hieronymi in ruderibus Stridonis occultatum, probatorum nihilominus historicorum, et geographicorum opinionibus, ac brevis lllyricanae chronologiae adjumento erutum, atque cum vita ejusdem purpurati Dalmatae, otisnuto u Bečkom Novom Mjestu 1752. godine.
U tom je kontekstu zapravo i neobično što je prvo kapitalno djelo o tako važnim čimbenicima u međurječju Mure i Drave svjetlo dana ugledalo tek 2024. godine. Doduše, bavio se time i Kamilo Dočkal sredinom 20. stoljeća, no njegovi zapisi o toj temi nikad nisu objavljeni. To također svjedoči činjenici da Međimurje u budućnosti treba svoju znanstveno-istraživačku ustanovu.
Kaošto i sam naslov govori, knjiga se osim poviješću, bavi i arhitekturom, umjetnošću i arheološkim nalazima, te je bogata fotografijama, kako arheoloških nalaza tako i oslika unutrašnjosti današnje kapele svete Jelene u Šenkovcu. Knjiga je svjetlo dana ugledala i zahvaljujući našim redovitim suradnicima, Saši Vukoviću koji potpisuje lekturu i korekturu te dr. sc. Maji Žvorc koja je knjigu grafički uredila i prelomila. Uz njih, svakako treba zahvaliti i recenzentima, dr. sc. Hrvoju Petriću, dr. sc. Petru Puhmajeru i dr. sc. Andreju Hozjanu.
Najveće hvala, kao i iskrena čestitka ide autorici, koja nam je ovime podarila jedno od najvažnijih djela u povijesti i o povijesti Međimurja, djelo koje će biti obavezna literatura za svakoga tko krene istraživati područje između Mure i Drave. U ovom trenutku ni jednu drugu monografiju vezanu uz Međimurje ne bih se usudio pretpostaviti ovoj, a kao studija posvećena jednom pavlinskom samostanu veliki je doprinos i u istraživanjima i povijesti pavlina općenito te obrascima njihovog djelovanja na vlastelinstvima.
Zoran Turk, urednik
Recenzenti: Andrej Hozjan, Hrvoje Petrić, Petar Puhmajer
Klikni za povratak