Objavljen literarni prvijenac Anite Crevatin iz Buja

Literarni prvijenac Anite Crevatin Naš, noše, po nošo, pun je pjesničkih i proznih zapisa, zapravo sjećanja na svakodnevni život u Škuljarima, malom selu Bračanske doline pokraj Buzeta, gdje je Anita rođena u obitelji Ratoša. Ljepota kraja, prikaz života, odrastanja i sjećanja na najbliže još su više izraženi kroz dijalekt specifičan za to usko područje. Predstavljanju najnovijeg dijalektalnog izdanja odazvali su se brojni ljubitelje dijalektalne poezije i proze, Anitini prijatelji i poznanici, njeni najbliži, mnogi članovi Matice hrvatske i mještani. Sve ih je na početku prezentacije pozdravio predsjednik Ogranka MH u Bujama dr. Vitomir Jadrejčić, ujedno urednik najnovijeg dijalektalnog izdanja, 14. knjige u biblioteci „Prvi koraci“. Izrazio je Jadrejčić zadovoljstvo što je prezentacija organizirana u prekrasnom ambijentu kaštela Petrapilosa, gdje je prije tri godine, također u izdanju Ogranka MH Buje, predstavljena knjiga Reka života teče, teče... autorice Nadije Disiot, rodom iz sela Opatija podno kaštela Petrapilosa, recenzentice predstavljenog izdanja. Upravo je Nadija odredila naslov Anitine knjige Naš, noše, po nošo (naš kraj, naši ljudi, naš govor) svojevrsnog spomenara koji je još jedan doprinos očuvanju jezične raznolikosti i bogatstva kulturne baštine. 

"Anita već dugo na svom dijalektu zapisuje, stvara stihove, ali smo je tek na jednoj sličnoj prezentaciji u Bujama ohrabrili i nagovorili da objavi u knjizi svoje već napisane priče i pjesme na prekrasnom narječju. Izdavanjem svoje prve knjige poezije, a nadam se da će ih biti još, Anita se uvrštava u krug nekoliko pjesnika i pisaca koji potječu iz ove ovdje Bračanske doline. Hvala svima koji su nam u tome pomogli, naročito sponzorima koji su nam financijski i na drugi način pomogli u realizaciji projekta" zahvalio je Jadrejčić. 

Knjiga je podijeljena u šest ciklusa koji tematiziraju sjećanja iz djetinjstva, seoski život, običaje i najdraže osobe iz autoričinog života. Uz jednostavan izraz i jasnoću kazivanja, autorica vodi čitatelje kroz svoj čarobni zavičaj, predstavivši ga u svoj njegovoj ljepoti i autentičnosti.

"Čitajući po nekoliko puta njene pjesme i druge tekstove može se jasno razabrati njena ljubav prema rodnom kraju, prema ljudima i govoru tih ljudi. Stoga sam za ovu njenu prvu zbirku odabrala naslov koji oslikava naš kraj, naše ljude i naš govor koji se pomoli gubi i ovo je način da se sačuva i ne zaboravi. U Anitinim pjesmama su sadržane ljepote ovog kraja, ali i tuga zbog urušenih krovova, napuštenih kuća. Anita voli svoj govor, pa kako kaže, ako ne bude imala s kim pričati, sama će sa sobom: Smeron ćon govoret po nošo, magare soma….Upoznaje nas Anita s načinom seoskog života i navikama vremena kad se živjelo u brojnim obiteljima, s mnogo djece u zajedništvu, gdje se mukotrpno radilo svakog dana. Po staroj užanci s rodbinom i prijateljima slavile su se sve fešte. I tako je bilo od en bot... tako se i danas čuvaju i poštuju užance (običaji). Jednostavnim izrazom i jasnoćom kazivanja Anita nas lagano vodi svojim zavičajem. Predstavlja svoju škujarsku dolinu, ona »ima njive, vole i brežiće, boške goste, bolaže i potočiće«. Najnježnija sjećanja iz djetinjstva vezana su uz njene najdraže, roditelje, brata, baku, tetu Ninu.... I tako sve do sadašnjih dana u Bujama" rekla je, uz ostalo, predstavljajući knjigu Nadija Disiot, koja je odabrala pjesme i zapise za ovu Anitinu knjigu.

Knjiga je bogato ilustrirana izvrsnim crno – bijelim fotografijama bujskog fotografa Slađana Dragojević, uz poneku fotografiju iz obiteljskog albuma. To je osma knjiga u izdanju Ogranka MH Buje koju Slađo obogaćuje svojim fotografijama, ilustrirajući sadržaje između korica. Na kraju knjige je rječnik s oko 460 riječi na škuljarskom dijalektu, što je pomoć čitatelju izvan tog područja, ali i dodatan doprinos očuvanju lokalnog govora. Autorica je, vidno uzbuđena, s puno emocija govorila je o svom prvijencu i njegovom nastajanju.

"Željela sam dati svoj mali doprinos očuvanju materinjeg jezika našega škujerskog govora. Hvala svima koji su na bilo koji način pomogli u tome. Znam da moje pjesme nisu biseri poput djela velikih pjesnika, ali su pisane iz dubine moga srca i, što je najvažnije, po noše. Hvala Ogranku Matice hrvatske, predsjedniku dr. Jadrejčiću, hvala Slađanu na odličnim fotografijama, hvala mojoj mentorici Nadiji Disiot, koja me motivirala svojim knjigama, te što je odabrala ovako originalan naslov moje knjige. Velika hvala mojoj Krištini Jermaniš, najstarijoj u našem selu, koja mi je neumorno pričala o nekadašnjem životu, hvala mojoj obitelji i svima, svima" emotivno je govorila Anita čitajući neke pjesme iz knjige, slijedeći njeno djetinjstvo, odrastanje, školovanje, odlazak, ali ne i zaborav. Posebno je emotivno bilo njeno kazivanje o svojim roditeljima, da su mnogi u publici pustili suzu zajedno s Anitom. Uz autoricu, njene stihove i zapise čitali su autoričin brat Branko Ratoša, te Dejana Jermaniš.

Anita Crevatin (rođena Ratoša) je nakon završene osnovne škole u Buzetu došla u Buje, u srednju školu. Kasnije se zaposlila u poduzeću „Jadran“ Buzet, a nakon udaje radila je u pravnoj službi bujskog Digitrona. Mnogi je poznaju kao službenicu Suda u Bujama u kojemu je radila od 1983. godine do umirovljena prije pet godina. Uvijek je ostala vezana za svoj kraj, ponosna na svoj izvorni govor i, svjesna da se njime služi sve manje ljudi, počinje na škujarskom zapisivati sjećanja, pisati pjesme, iskazivati osjećaje…Bila bi zaista šteta da se Anita nije odlučila dio toga objaviti u knjizi, na jednom mjestu. Svi brojni sudionici prezentacije dobili su na dar Anitu knjigu koju vrijedi pročitati.

Napisao i snimio:
 Luka Jelavić