Predstavljanje roman "Svirači čarobnih frula" Mirka Ćurića

Predstavljanje je održano u suradnji s Ogrankom slavonsko-baranjsko-srijemskim Društva hrvatskih književnika, Đakovačkim književnim krugom, koji je objavio roman, te Hrvatskim centrom i Ogrankom Matice hrvatske u Beču. Poseban glazbeni doprinos večeri dao je WISE – Wien International Soloists Ensemble. Sopranistica Tanja Ruždjak iz Zagreba, pijanist Stipe Bilić iz Rijeke i violinistica Andrea Nikolić, koja živi i djeluje u Beču, nisu glazbom samo uokvirili predstavljanje knjige, nego su izveli djela iz opusa Jakoba Haibela u aranžmanima koji su teško dostupni i rijetko izvođeni. Time su glazbeni program povezali s povijesnom pozadinom i glavnim likom romana.

Roman Svirači čarobnih frula objavljen je 2025. godine, a već je sljedeće godine doživio drugo izdanje u nakladi Đakovačkog književnog kruga. Za roman je Ćurić dobio dvije književne nagrade: proglašen je najboljim rukopisom povijesnog romana na Književnom natječaju Knez Trpimir, a nagrađen je i Nagradom Martin Nedić. Riječ je o djelu koje spaja povijesne činjenice, dokumentarnu građu i književnu imaginaciju te široj publici približava zanimljivo i gotovo zaboravljeno poglavlje zajedničke povijesti Beča i Đakova.

Radnja romana smještena je na prijelaz iz 18. u 19. stoljeće. Ćurić najprije uvodi čitatelja u živahni Beč Mozartova doba, u kojemu se susreću skladatelji, pjevači, kazališni umjetnici i glazbenici različitih provenijencija. U središtu toga svijeta nalazi se Jakob Haibel, rođen 1762. u Grazu, skladatelj i tenor koji je surađivao sa slavnom kazališnom družinom Emanuela Schikanedera, autora libreta Mozartove Čarobne frule. Haibel je tako pripadao istom glazbenom krugu koji je obilježio jednu od najvažnijih epoha europske glazbene povijesti.

Roman otkriva Haibelov odnos sa Sophijom Weber, sestrom Mozartove supruge Constanze. Njihova je ljubavna priča usko povezana s Mozartom i njegovom obitelji, ali i s velikim promjenama koje su zahvatile europski kulturni prostor nakon Mozartove smrti i tijekom Napoleonovih osvajanja. Nakon Mozartove smrti Haibel i Sophia sele se naime u Đakovo, gdje će se i vjenčati. Za mnoge glazbenike toga vremena Beč više nije pružao iste mogućnosti kao ranije, pa su posao i egzistenciju tražili u drugim dijelovima Habsburške Monarhije. Haibel je tako stigao u Đakovo, gdje je postao regens chori đakovačke katedrale. Zašto upravo Đakovo, autor nije uspio otkriti, no njegov dolazak svjedoči o kulturnoj otvorenosti grada koji je zahvaljujući biskupskom sjedištu i djelovanju Josipa Jurja Strossmayera upravo u 19. stoljeću doživio snažan kulturni razvoj.

U romanu je Đakovo prikazano kao mirna slavonska sredina koja prihvaća doseljenike, među njima i podunavske Nijemce. Sophia u novoj sredini pokušava pronaći svoje mjesto i nada se da će naučiti hrvatski jezik. No njezino je iskustvo pomalo paradoksalno: umjesto hrvatskoga, u svakodnevnom životu ponovno susreće njemački jezik. Ta pojedinost istodobno govori o složenom jezičnom i kulturnom identitetu tadašnjeg Đakova.

U središtu romana nisu, međutim, samo veliki povijesni događaji i poznata imena. Ćurić posebnu pozornost posvećuje ženskim likovima Sophiji i Constanzi. S mnogo empatije rekonstruira njihove unutarnje svjetove, odnose, gubitke i pokušaje da nastave život nakon smrti muškaraca koji su obilježili njihovu sudbinu. Sophia pritom nije prikazana samo kao Mozartova šogorica ili Haibelova supruga, nego kao žena s vlastitim osjećajima, dilemama i pogledom na svijet koji se mijenja.

Autor se služio povijesnim dokumentima, pismima i ostalim izvorima koji omogućuju rekonstrukciju stvarnih odnosa i događaja. Osobito vrijedan izvor je Sophijino pismo Constanzinom drugom suprugu, danskom diplomatu Georgu Nissenu koje je pronašao i preveo književni teoretičar i akademik Ante Stamać. U njemu Sophie s odmakom od 34 godine opisuje posljednje trenutke Mozartova života.

Zanimljiv je i povratak Jakoba i Sophije u Beč, gdje ih dočekuje bitno drukčije kulturno ozračje od onoga koje su poznavali iz Mozartova vremena. Na glazbenoj sceni sada dominira Beethoven, a Beč ulazi u novo razdoblje svoje glazbene povijesti. Ćurićev roman tako ne donosi samo priču o jednom skladatelju i jednoj ljubavi nego i svojevrsnu sliku prijelaza između dviju glazbenih epoha.

Za bečku publiku posebno su zanimljivi povijesni lokaliteti koje autor uključuje u roman. Među njima su Wieden, 4. bečki okrug, gdje je Sophia živjela s majkom, kao i Paulanerkirche, župna crkva povezana s Haibelovom obitelji, u kojoj su krštene njihove kćeri.

Mirko Ćurić rođen je u Đakovu, studirao je hrvatski jezik i književnost u Osijeku, gdje je i doktorirao. Ravnatelj je Srednje strukovne škole Antuna Horvata u Đakovu, a iza sebe ima bogat književni i urednički opus: objavio je romane, zbirke pjesama i priča, književne kritike, eseje i znanstvene studije, kao i brojne slikovnice. Pokrenuo je nekoliko književnih manifestacija te napisao niz dramskih tekstova. Predsjednik je Slavonsko-baranjsko-srijemskog ogranka Društva hrvatskih književnika i dopredsjednik Društva hrvatskih književnika.

Ansambl WISE svojim je izvedbama Haibelovih skladbi publici omogućio da se s njegovim stvaralaštvom susretne neposredno, izvan književnoga teksta. Sopranistica Tanja Ruždjak, pijanist Stipe Bilić te violinistica, violistica i dirigentica Andrea Nikolić djeluju na međunarodnoj glazbenoj sceni, a Nikolić je ujedno osnivačica i umjetnička voditeljica međunarodnog solističkog ansambla WISE koji promovira mlade hrvatske glazbenike u Austriji.

Priča o životu Jakoba Haibela i Sophije Weber podsjetila je tako na povijesnu i kulturnu vezu dva grada: Beč, u kojemu je Haibel oblikovao svoj glazbeni put, i Đakovo, gdje je pronašao svoje posljednje životno i profesionalno utočište. Upravo u toj poveznici između europskoga kulturnog središta i slavonske sredine leži jedna od posebnih vrijednosti romana Svirači čarobnih frula.

Adrijana Markon Jurčić