Književno-glazbena večer: gostovanje pjesnikinje Eveline Rudan i nastup glazbenog trija Mira Perusich

Kada govorimo o čakavskom u suvremenoj pisanoj riječi, danas jedna od najzapaženijih hrvatskih pjesnikinja Evelina Rudan predstavila je publici svoju nagrađivanu zbirku pjesama “Smiljko i ja si mahnemo”, a svoj pristup gradišćanskohrvatskoj čakavštini i tradiciji u suvremenoj glazbi predstavio je mladi trio, Mira Perusich, Theresa Grandits i Marko Kölbl.

Upravo suvremenost čakavštine bila je točka susreta ovih dvaju svjetova: žive istarske čakavske riječi i žive gradišćanskohrvatske čakavštine, koje se njeguju živo i prirodno i u visokoj umjetnosti i u pop-kulturi.

Iako je ogranak Matice Hrvatske u Beču želio da autorica predstavi svoju najnoviju knjigu pjesama “Polje, slama, žudnja”, koju je objavila ove godine na standardnom hrvatskom jeziku, Rudan je izrazila želju da se predstavi upravo stihovima koje je napisala na istarskoj čakavštini. Kako je istaknula, s gradišćanskim Hrvatima je kao profesoricu na zagrebačkoj Kroatistici vežu znanstveni interesi, ali i sjećanja iz djetinjstva (stric joj je bio pretplatnik Hrvatskih novina, središnjeg pisanog medija gradišćanskih Hrvata u Austriji).

“Smiljko i ja si mahnemo” zbirka je pjesama koja je dobila pet uglednih nagrada otkako je objavljena 2020. godine: književnu nagradu Fran Galović, bijenalnu pjesničku nagradu Ivan Goran Kovačić, nagradu HAZU za književnost, pjesničku nagradu Tin Ujević te nagradu Drago Gervais, ali prije svega iznenađuje da je to prva čakavska knjiga koja je osvojila nagradu na Goranovu proljeću.

Prema mišljenju struke ova šesta knjiga Eveline Rudan predstavlja važan datum suvremene hrvatske poezije. Ona dokazuje da čakavski živi u suvremenosti, da je jednako jezik umjetničke riječi kao i standardni te katkada može bolje izraziti raspoloženje, dati kontekst i oblikovati pjesnički svijet autentično i iskreno, što usitinu dokazuje 40 pjesama ove knjige. Jesenjinovo “Pismo majci” odlično zvuči na čakavskome, a mjesta ima i za Foucaulta, Filozofski fakultet, New York, i mnoge druge osobe, prostore i slike koje rijetko nalazimo zapisane na dijalektima. Na čakavskome se može izreći sve, kaže autorica te ističe da, kad je pitaju zašto piše na čakavskome, ona odgovara: “Zato što mogu”.

U kontekstu gradišćanskohrvatskoga jezika, jezičnoga otoka okruženog njemačkim jezikom, uglavnom je pjevanje (“jačenje“) način održanja jezika. Suvremena glazbena produkcija u Gradišću oslanja se i na tradicijske napjeve, ali ih reinterpretira i tekstualno i žanrovski, dajući tradiciji suvremeno ruho ili pak stvara na materinskom jeziku pjesme („jačke“) koje idu uz bok suvremenim stilovima u pop i rock glazbi. Od politički angažiranog rock benda Bruji, preko a capella senzacije Basbaritenori (koji su nedavno nastupali na zagrebačkom Zrinjevcu), do mladih rock bendova kao što je Coffeeshock Company koji spaja rock i reggae.

Jedan od najmlađih glasova bogate gradišćanskohrvatske glazbene scene je i kantautorica i pijanistica Mira Perusich. Kao studentica diplomskog studija instrumentalne i vokalne pedagogije te etnomuzikologije na Sveučilištu za glazbu i scenske umjetnosti u Beču (MDW), bavi se popularnom glazbom gradišćanskohrvatske manjine. Prije nekoliko godina počela se i u svojem umjetničkom stvaralaštvu intenzivnije baviti vlastitim gradišćanskohrvatskim korijenima te je izvela svoju pjesmu „Svića“ u kojoj pjeva o svojoj prvoj naučenoj riječi i ponovnom pronalaženju gradišćanskohrvatskog identiteta. Ispreplitanje više jezika i žanrova način je na koji umjetnica glazbeno odražava i obrađuje svoju životnu stvarnost i razvoj. Zvučni fokus je na glasu, klaviru i loopstationu. U proljeće izlazi njezin debitantski album, a 4. prosinca nastupat će na uglednoj pozornici ORF-a „Radiokulturhaus“.

Mira je zajedno s Theresom Grandits, također studenticom Instituta za istraživanje narodne glazbe i etnomuzikologiju na Sveučilištu za glazbu i scenske umjetnosti u Beču, te s voditeljem i suosnivačem instituta Markom Kölblom spojila znanstvene interese i popularnu glazbu pa sada kao trio predstavljaju svoje glazbene svjetove: mješavinu tradicijskih pjesama, obrade pjesama i potpuno nove autorske skladbe, ali u svakom slučaju glazbeni krajolik gradišćanskih Hrvata. Izveli su, među ostalim, dvije verzije jedne tradicionalne pjesme pokazavši koliko im je važno kritički promišljati i reinterpretirati tradiciju na kojoj su odrasli. Marko i Theresa aktivni su, među ostalim, u Kulturnoj inicijativi Stinjaki, sela odakle su rodom, čijim je angažmanom tzv. Stinjačka svadba dospjela na Unescovu listu zaštićene nematerijalne baštine Austrije.

Adrijana Markon Jurčić