Ogranak Matice hrvatske u Beču - izvješća

Čitajte Olju, čitajte žene!

Dva dana gostovanja jedne od najnagrađivanijih hrvatskih spisateljica, Olje Savičević Ivančević, bečki Hrvatski centar i brojna publika – starija, pa i ona mlađa – još dugo će pamtiti. U četvrtak 15. lipnja u okviru programa centar.literatura pred brojnom publikom bečki ogranak Matice Hrvatske predstavio je rad i doista impresivne uspjehe ove spisateljice u Hrvatskoj i Europi. U petak 16. lipnja u organizaciji Udruge za poticanje kreativnog razvoja Obzor autorica je pak predstavila svoje slikovnice i pjesme najmlađoj publici, održavši čitanje i literarno-likovnu radionicu za djecu i mlade.

Posebno me se dojmila publika. Ovo je bio jedan od najljepših susreta ove godine s Bečanima iz Splita, Šibenika, Zagreba, Beograda, Rijeke, Zadra, Sarajeva, Novog Sada... Kada sam s njima razgovarala prije i tijekom priredbe, iznenadio me njihov angažman, otvorenost i gostoprimstvo – rekla je spisateljica i dodala da joj je radionica s djecom bila zabavna i kako je svaki pojedinačni dječji rad bio poseban.

Profesionalna književnica, inače diplomirana kroatistica, uvrštena je u mnoge domaće i međunarodne antologije poezije i proze. Knjige su joj prevedene na 13 svjetskih jezika i objavljene diljem Europe i SAD-a. Osim romana, kratkih priča i pjesama u stihu i prozi, Olja piše književne kolumne, dramske tekstove za djecu i mlade te vodi radionice kreativnog pisanja. Također, njezin prvi roman Adio, kauboju postavljen je na splitske kazališne daske, a očekuje se ista sudbina i s njezinim posljednjim romanom Ljeta s Marijom. Prema njenim pričama snimljeni su nagrađivani kratkometražni igrani filmovi Balavica, Sedam neodgovorenih pozivaTrešnje

Autorica je uvrštena i u europsku antologiju Le Grand Tour zajedno s još 27 pisaca iz zemalja Europske unije koji su pisali o mjestima vezanima uz europsku kulturu i povijest. Među njima su i Daniel Kehlmann iz Njemačke i Eva Menasse iz Austrije. Ta antologija je zamišljena kao panorama suvremene europske književnosti, autoportret Europe u kojem je autorica sudjelovala pričom o jednom češkom liječniku koji je došao u jedno malo mjesto na jug Dalmacije, donio sa sobom prve turiste i unio tako duh srednje Europe u sredinu, gdje domaći ljudi nisu znali ni plivati niti su se u moru kupali. Tom pričom pokazala je prve veze naših ljudi s Europom kroz turizam, a i danas se u spomen na tog liječnika zove jedna plaža na Jadranu.

Ljeta s Marijom bila su posebno predstavljena na ovoj literarnoj večeri, kao njezin posljednji, već sada vrlo uspješan roman, koji je u trenutku gostovanja, osim što je bio u finalu književne nagrade Tportala, dobio regionalnu nagradu Štefica Cvek, priznanje u čijem izboru sudjeluje čak 130 kritičarki, novinara, spisateljica i dodjeljuje se ne samo jednoj, nego sedam knjiga. Ljeta s Marijom je niz priča o ženskom dijelu rodoslovnog stabla jedne dalmatinske obitelji, čije članice nose ime Marija u raznim inačicama, kao što su Maša, Mara, Marijeta. Autoricu je intrigirala činjenica da s njom i njezinom sestrom u rodoslovnom stablu prestaje zapis o njezinoj obitelji te je na taj način željela ukazati na nepravdu koju taj patrijarhalni princip čini za društvo u cjelini. Jer žene su te koje prenose sjećanja, preko njih se čuva obiteljska povijest, a u toj istoj povijesti nepravedno su zanemarene.

Olja je višestruko nagrađivana književnica. Zapravo, gotovo svaka njezina knjiga ovjenčana je nekom nagradom. Tako je otkrila da joj je nagrada Grada Zagreba upravo za Ljeta s Marijom jedna od dražih. Ona se inače dodjeljuje Zagrepčanima i drugim osobama za izniman doprinos u promicanju društvenog života u gradu Zagrebu, što ju je iznenadilo jer ta rođena Splićanka tek tri godine živi i radi u glavnom gradu Hrvatske. Nagrada je tim više bila iznenađenje jer ju je dobila za roman o Dalmaciji i Dalmatinkama te je očito na taj način potvrdila da se onaj smiješni antagonizam između Splita i Zagreba itekako može premostiti. Osim toga, sudbine Marija u romanu možemo doživjeti kao sudbine svih žena bilo gdje u Hrvatskoj i općenito u patrijarhalnom društvu.

Iako će uvijek i prije svega biti Splićanka, Olja je izdvojila ono što joj se u Zagrebu najviše sviđa. Obožava, naime, jesen u Zagrebu, koja je za razliku od jeseni na moru puna boja i ugodna. Ljubaznost Zagrepčana joj posebno godi jer smatra da je puno lakše komunicirati s ljubaznim ljudima, što u splitskoj štradi u kojoj je ona odrasla nije uvijek bio slučaj.

Kakvo je bilo njezino odrastanje u Splitu, kada je počela pisati i što čita – sve to u petak su imali prilike pitati djeca i mladi koji su sudjelovali na literarno-likovnoj radionici u organizaciji bečke Udruge za poticanje kreativnog razvoja Obzor i Hrvatskog centra. U okviru svojih cjelogodišnjih kreativnih radionica hrvatskog jezika za djecu i mlade, udruga Obzor realizira i gostovanja hrvatskih umjetnika i umjetnica, osobito pisaca i spisateljica, u cilju poticanja čitanja na hrvatskom jeziku i upoznavanja s hrvatskim autorima i autoricama. Spisateljica je djeci čitala svoje slikovnice o zamišljenom prijatelju Šporki Špiro i Neposlušna Tonka, o životinjskom prijatelju Moj prijatelj Mačkodlak i pjesme iz zbirke Zaljubljena u čitav svijet, u kojoj se nalaze i neke pjesme koje je napisala kada je imala svega 11 godina. Za mlade je pripremila nekoliko svojih pjesama u prozi iz zbirke Kućna pravila koje su imali priliku komentirati, ali i razgovarati o tome što oni čitaju i na kojem jeziku rado čitaju.

Autorica nije čitala samo djeci i mladima, na prvoj večeri pročitala je publici jedno poglavlje romana Ljeta s Marijom – priču Jabuke, i pjesmu Ne čitaš žene iz zbirke poezije Divlje i tvoje koja problematizira marginalizaciju ženskih spisatelja u književnosti. Poticaj za pjesmu bio je, objasnila je autorica, kada joj je jedan poznanik rekao: „Ja inače ne čitam žene, ali ti si jako dobra“. Zato, čitajte žene, čitajte Olju Savičević Ivančević, ona vam itekako ima što za reći.  

Tekst: Adrijana Markon Jurčić

slika


Uredništvo

Danijel Hrgić

Ogranci

Arhiva