LITERARNA VEČER S MAŠOM KOLANOVIĆ

Povod za gostovanje bila je nagrada Europske Unije za književnost koja joj je 2020. dodijeljena za knjigu Poštovani kukci i druge jezive priče. Zbog pandemije dosad nije bilo pogodna trenutka da joj i bečka publika čestita na tom velikom priznanju, pa je Hrvatski centar, središnje mjesto kulturnih događanja za Hrvate u Beču, njezinim gostovanjem otvorio novu sezonu literarnih večeri. Razgovor koji je vodila profesorica hrvatskog jezika i književnosti, predsjednica Ogranka MH u Beču Adrijana Markon Jurčić, protekao je kao pregled autoričina spisateljskog rada i preokupacija, s naglaskom na nagrađenu knjigu. Ta je nagrada Kukcima otvorila put do europskog čitatelja.

Adrijana Markon Jurčić i Maša Kolanović na književnoj večeri u Hrvatskom centru u Beču

Nagrađena knjiga danas je u Hrvatskoj, ali i u Beču, itekako čitana. Zašto je doživjela naglu popularnost i što je Europa prepoznala u Kukcima? Prema autoričinu mišljenju, to su trenuci svakodnevnog života, a cilj je bio u ova dinamična vremena zarobiti trenutak na specifičan i iskustveno blizak način. Prepoznajemo se u situacijama kada lutamo kupovnim centrima, očarani sjajem izloga, kada zajedno s rijekama turista hrlimo u suvenirnice, kada prikovani za ekrane pametnih telefona gubimo dodir sa stvarnošću, kada nam se djeca igraju u parkovima u kojima ustaški simboli ispisani po fasadama i klupama više nikomu ne upadaju u oči… Osim negativnih društvenih pojava poput konzumerizma Mašu Kolanović osobito zaokuplja borba malog čovjeka da ovlada tehnologijom, a posebno je osjetljiva na starije ljude koji se u današnjim tehnološkim okolnostima teško snalaze. Književnost je stoga, naglasila je autorica, mjesto za sjeme skepse i kritike, posebno u trenucima kada humanistička vizura nestaje, a javni je diskurs lažan. Stoga Kukci u ovome trenutku ne mogu biti aktualniji nego što jesu, a ni bliži europskom čitatelju.

I roman Sloboština Barbie, priča o odrastanju djevojčice u novozagrebačkom naselju u vrijeme Domovinskog rata, danas je, nakon gotovo petnaest godina, nažalost opet aktualiziran ratom u Ukrajini te je spisateljica ustvrdila da je trenutno ondje mnogo djevojčica koje igrom u skloništima pokušavaju kreirati vlastitu, sretniju stvarnost.

Osim usavršavanja na brojnim sveučilištima u SAD-u i Europi, Kolanovićeva se usavršavala i na Odsjeku za slavistiku Sveučilišta u Beču tijekom akademske godine 2005/06. u sklopu Herderove stipendije pa je s publikom rado podijelila dojmove i iskustva zbog kojih joj je taj posjet bio posebno emotivan. Tom prilikom sasvim se slučajno susrela s aktivistima za prava izbjeglica, upoznavši tako jedno drugo lice Beča, a to su solidarnost i empatija, senzibilitet za tuđu nevolju i aktivizam koji ima snagu da mijenja društvo. Taj je uvid obilježio njezin boravak u austrijskom glavnom gradu, pa kada joj je jedan kolega jednom dometnuo kako je Beč dosadan, odgovorila mu je: „Stari moj, nemaš ti pojma što je Beč!“

Kada je publiku zanimalo kako se nosi s predrasudama i stereotipima, Maša je objasnila da prije svega svatko ima pravo na pogrešno mišljenje te da je jedini ispravan put za nju živjeti autentično. „Autentičnost ne prodajem ni za što“, kazala je i zaokružila taj doista lijep razgovor, koji je potaknuo publiku da u nastavku večeri raspravlja o čitateljskim preferencijama i temama razgovora, pokazavši da Beč treba još takvih plodnih susreta.

Adrijana Markon Jurčić