Odjeci

30.06.2011.

Vijenac

Svečana dodjela nagrada Matice hrvatske za 2009. i 2010. godinu

slika

U palači Matice hrvatske u Zagrebu 28. lipnja svečano je održana dodjela nagrade Matice hrvatske za 2009. i 2010. godinu.

Nagrada Matice hrvatske za književnost i umjetnost August Šenoa dodijeljena je Ivanu Aralici za roman Život nastanjen sjenama (Znanje d.o.o., Zagreb, 2009). Obrazlažući izbor, akademik Ante Stamać osvrnuo se na kompozicijsku složenost Araličina romana, koji je u jednom epistolarni roman, suvremeni putopis, potanko izložena povijesna kronika, obiteljska kronika i konačno autobiografija. „A kao autobiografija Život nastanjen sjenama opis je vlastita života Ivana Aralice, nalazeći se u žarištu zbivanja svih pet rečenih tipova pripovijedanja. Život nastanjen sjenama nedvojbeno je najbolji roman hrvatske književnosti tijekom zadnjih nekoliko godina“. Aralica je nazvao nagradu melemom na rane nastale zbog medijskih napisa i optužbi upućenih mu nakon dobitka nagrade za životno djelo, koji su se odnosili na činjenicu da se početkom 1990-ih nalazio u političkoj formaciji oko Tuđmana. Ovaj roman, nastavlja, daje odgovor zašto je to bio jedini izbor za fizičko i duhovno preživljavanje, a hrabrost potrebnu da bi se nagradio taj roman istaknuo je iskrenom zahvalom.

Nagradu Matice hrvatske za znanost Oton Kučera dobili su Miljenko Lapaine i Ivka Kljajić za biografski leksikon Hrvatski kartografi (Golden marketing – Tehnička knjiga, Državna geodetska uprava, Zagreb, 2009). Riječ je o prvome djelu u hrvatskoj znanosti u kojem se prema jedinstvenom leksikografskom obrascu prikazuje rad, bibliografija te biografije svih hrvatskih kartografa: „Značaj i vrijednost ove knjige još je i više naglašena kada se zna da je ovim djelom Hrvatska ušla u uzak krug svega nekoliko zemalja i naroda (...) koji imaju knjigu ove vrste, te da je djelo plod četrnaestogodišnjega rada autorske skupine“, napomenuo je Damir Zorić u obrazloženju nagrade.

Nagrada Matice hrvatske za književnu i umjetničku kritiku Antun Gustav Matoš pripala je Branimiru Bošnjaku za knjigu Hrvatsko pjesništvo: pjesnici 20. st., I. i II. (Altagama, Zagreb, 2010). U obrazloženju Tonka Maroevića naglašava se, među ostalim, da Bošnjak u svoja tumačenja „unosi ponajprije iskustvo vlastita pisanja, kao pjesnika i kao pisca neosporne znanstveno-teorijske spreme, ali se opravdano i rado poziva također na rezultate relevantne prethodeće kritičke recepcije (u prvom redu na čitanjeCvjetka Milanje i Zvonimira Mrkonjića, kojima je po afinitetu najbliži)“ te da „neovisno o primjedbama na izvor i narav kritičke obrade, Bošnjakova emotivna i intelektualna participacija, njegova energija i radna koncentracija u tumačenju fenomena novijega hrvatskoga pjesništva zaslužuju punu pažnju i odgovarajući odjek, a s posebno dobrim razlozima njegovo se djelo uklapa u intencije priznanja koje nosi Matoševo ime, jer svjedoči živu i pristranu kritičku riječ.“ Ne želeći dužiti, Branimir Bošnjak tek je istaknuo koncepciju knjige kao autorskoga razgovora koji ne samo da podrazumijeva stručnu pripremljenost nego i očekuje ocjenjivanje i teži uspostavljanju veza među hrvatskim pjesnicima i njihovim poetikama.

Nagrade Matice hrvatske dodjeljuju se od 1999. godine, a o strogim kriterijima izbora svjedoči činjenica da se ne uručuju svaki put za svaku od kategorija. Stoga laureati ugledne nagrade više nego zaslužuju biti pridruženi imenima velikana koja čine našu duhovnu baštinu.

Izvor: Vijenac (br. 452, 30. lipanj 2011., str. 2)


Klikni za povratak

Pregled