Odjeci

27.01.2008.

Glas Koncila

"Sebična iluzija"

Kršćanska inicijativa »Pro scientia«

»Sebična iluzija«

slika


Nakon nedavne poplave paušalnih kritika, koje se »temelje« na nepročitanim djelima ili nepreslušanim izjavama (slučaj akademika Novaka, slučaj profesora Matvejevića), u našoj se javnosti pojavilo jedno zanimljivo i kritičko promišljanje nad porukama i argumentacijama iznesenima u bestseleru Richarda Dawkinsa »Iluzija o Bogu«. U okviru projekta Salon Matice hrvatske održao je Tonči Matulić predavanje pod naslovom »Je li 'Iluzija o Bogu' iluzorna?«. Za razliku od spomenutih kolega, Matulić je taj materijal, koji je pokušao predstaviti javnosti, pročitao i proučio.

Želeći biti objektivan, predavač podsjeća prisutne da je Richard Dawkins vrhunski svjetski znanstvenik, nekonvencionalan i izvanserijski evolucionist, a svoju kvalitetu i inventivnost posebno otkriva u djelima »Sebični gen« i »Prošireni fenotip«. Međutim, u najnovijem djelu »Iluzija o Bogu« Dawkins pokazuje visok stupanj znanstvene nepismenosti, ali i nespremnosti za otvoreni dijalog. Njegovi intelektualni izleti u područje religije obilježeni su ideologijom, manipulacijama s činjenicama, krivim literaturnim navodima i mržnjom. To posebno iznenađuje, jer je Dawkins predstojnik Katedre za razumijevanje znanosti na Sveučilištu u Oxfordu. No, s druge strane, to su ipak očekivani »ispadi« Dawkinsa, budući da je on deklarirani ateist.

»Autogol u startu«

»Iluzija o Bogu« nije znanstvena knjiga, već ateistička polemika i pamflet protiv religije i vjere. (iako sam Dawkins ne razlikuje ta dva pojma!) »Vjera je infantilna i iracionalna, a Bog je psihički delinkvent« - tvrdi Dawkins. No, već u samom uvodu knjige Dawkins sam sebi »uskače u usta« kada tvrdi da će svaki religiozni čitatelj koji otvori tu knjigu postati ateist kada je zatvori. Pritom zaboravlja na svoju opetovanu tezu da su »zatucane vjerske glave imune na argumente«. Takvu nedosljednost u razmišljanju autora Matulić naziva »autogolom u startu«.

»Bog čepirupa«

Prema Dawkinsu, Bog je znanstvena hipoteza, stoga su prirodne znanosti kompetentne odgovoriti na pitanje egzistencije Boga; prirodne znanosti mogu odgovoriti na pitanje - postoji li Bog. Pritom se koristi lošim argumentacijama (npr. »vjerojatnost da Bog postoji ekstremno je nevjerojatna« ili »egzistencija Boga dokazano je nepostojeća«) kojima, zapravo, izaziva suprotne, njemu neželjene efekte. Posebno napada koncept »Boga zakrpe« (»God of the gaps«) kojeg su nekoć koristili vjernici, često i kao apologetsku slamku spasa. Riječ je o zamišljaju koji pribjegava Božjoj prisutnosti ili bitku onda kada znanost ne može objasniti stanovite pojave (D. Lambert). Takvu apologetiku koja se temelji na ograničenjima znanstvenih sadržaja Dawkins koristi kao dokaz da se znanstvenim napretkom i otkrićima može ireverzibilno istisnuti Boga iz svijeta i prirode (»ja vjerujem u evoluciju!«). Međutim, Dawkins zaboravlja (ili ne zna) da je »Bog zakrpa« odavno odbačen iz katoličke teologije. Stoga Matulić postavlja pitanje zbog čega autor koristi, odnosno zloupotrebljava taj zastarjeli koncept dokazivanja Božje opstojnosti.

»Pravi znanstvenik«

Za razliku od Dawkinsa, Matulić podsjeća, citirajući Goulda, da prirodna znanost ne može biti ni teistička ni ateistička. Znanost i teologija supostoje i zakonito funkcioniraju bez osporavanja. No, Dawkins smatra da pravi znanstvenik ne može koketirati s vjerom, već mora biti ateist, jer upravo je to »zadaća znanosti« - da argumentirano potkopava religiju koju treba eliminirati iz društva znanstvenim dokazima da je besmislena. Bit i sadržaj religije on poistovjećuje s nasiljem i zlom. Pritom nudi alternativu u formi ateizma koji, prema njemu, nije religija jer je znanstveno utemeljen i racionalan. Međutim, znanost koju ideološki koristi u svojoj knjizi pretvara, zapravo, u pseudoreligiju neopozitivizma. »Njegova« prirodna znanost u knjizi »Iluzija o Bogu« sama se očituje zaogrnuta metafizikom i teologijom. Stoga ga Matulić naziva »pozitivističkim matafizičarem i teologom. On je i loš filozof, jer ne koristi argumente, već se isključivo bavi difamacijom religije i Boga. Njegova knjiga je »križarski napad« na vjeru u Boga. Bog kojeg Dawkins izmišlja svojim karakteristikama više nalikuje Luciferu. Stoga će Matulić nekoliko puta ponoviti: »To nije moj Bog!«

Matulić smatra da Dawkins u svojoj najnovijoj knjizi vrši nasilje i nad znanošću i nad religijom: »Da sam ateist, posramio bih se nad takvim stavovima i dokazima protiv Boga.« Dawkins zloupotrebljava znanost u svrhe koje nisu znanstvene čineći tako »medvjeđu uslugu« samoj znanosti. Poznajući kvalitete Dawkinsa, čovjek ostaje zatečen činjenicom da takav mislilac i »guru evolucijske biologije« može zanemariti intelektualno poštenje. Matulić sumnja da je slavnom promicatelju znanosti »slava udarila u glavu«. U mnogim poglavljima knjige Dawkins više nalikuje na sakupljača novinskih članaka i pretraživača internetskih stranica, nego na odgovornog i poštenog znanstvenika.

Iako je u svojim promišljanjima nad knjigom predavač bio objektivan, pristojan i dijaloški otvoren, u raspravi nakon predavanja Matulić je, izazvan prigovorima nekih prisutnih prirodoznanstvenika, morao priznati: »Ova knjiga je katastrofalna!«

Preuzeto sa web stranica Glasa Koncila.


Klikni za povratak

Pregled