Odjeci

01.07.2010.

Vijenac

Svečana dodjela nagrada Matice hrvatske za 2009. godinu

slikaU tri kategorije nazvane imenima velikana hrvatske riječi, Ivana Kukuljevića Sakcinskog, Mihovila Kombola i Ljudevita Jonkea, nagrade Matice hrvatske svečano su 29. lipnja 2010. uručene laureatima.

Nagrada Ivan Kukuljević Sakcinski dodjeljuje se najboljemu ostvarenju u izdanju nekoga od ogranaka Matice hrvatske i pripala je dvama djelima:
1. katalogu Arheološka zbirka Franjevačkog samostana u Sinju (u izdanju Ogranka Matice hrvatske u Sinju i Franjevačkog samostana Čudotvorne Gospe Sinjske, 2008). Govoreći o arheološkoj zbirci franjevačkog samostana u Sinju, njezinu bogatom fundusu, njezinih stotinu i pedeset godina trajanja i skomnim ali velezaslužnim njezinim voditeljima, Tonko Maroević osobito je pohvalio franjevce što su „uspjeli nadvladati moguće rezerve prema nasljeđu, koje uglavnom nije imalo hrvatski nacionalni ili religijski kršćanski predznak te shvatiti i prihvatiti njegovo estetsko i kulturno značenje“.
2. monografiji Počelo je u Rimu. Katolička obnova i normiranje hrvatskoga jezika u XVII. stoljeću autora Stjepana Krasića u izdanju Ogranka Matice hrvatske u Dubrovniku (2009). Ovo opsežno djelo Stjepana Krasića, dominikanca i dugogodišnjega profesora na Papinskom sveučilištu sv. Tome Akvinskoga, tematizira početke standardizacije hrvatskoga jezika, posljednja desetljeća 16. i početak 17. stoljeća, kada, a u službi (izvanjezične) borbe za dominaciju katolicizma i(li) protestantizma širenje Riječi na narodnim idiomima postiže neponovljen zamah. „Širina zahvata, poznavanje relevantnih povijesnih procesa i dugogodišnja istraživanja rimske arhivske građe urodili su plodovima koji će umnogome pomoći boljem razumijevanju takozvane vanjske povijesti hrvatskoga jezika, ali i ukupne hrvatske kulturne povijesti“, zaključio je Stjepan Damjanović, a Krasić je dodao kako nas je jezik u prošlosti ujedinio i spasio, i ako ga budemo njegovali, učinit će isto u budućnosti.

Nagrada Mihovil Kombol dodjeljuje se za izniman prinos u prevođenju svjetske kulturne i znanstvene literature na hrvatski jezik i ne iznenađuje što ju je ponio Mirko Tomasović za prijevod Tassova Oslobođenoga Jeruzalema (MH, Zagreb, 2009). „Tasso je odavno zadužio hrvatsko pjesništvo, još od Zlatarića, Gundulića, Palmotića“, napominje Tonko Maroević na početku obrazloženja dodjele Kombola Tomasoviću. Oslobođeni je Jeruzalem (1575) prvi put u cijelosti na hrvatski preveden marom Gjorgja Ivankovića 1965, no „ne zadovoljava ni kao prepjev ni kao prijevod“, ranije je istaknuo akademik Tomasović, tek se laćajući pothvata koji će ga zaokupljati više od četiri godine. Tomasovićev prepjev Tassova spjeva (opremljen i opsežnim kritičkim aparatom) – 1917 oktava, 15.336 „uzorno rimovanih“ stihova, uz semantičku se dosljednost odlikuje i sintaktičkom izvrsnošću te pomnošću u prenošenju i stilskih rješenja izvornika. Uz to, „u strogo vezanim oblicima Tomasović je našao načina da sustavno aktivira sve vertikalne i horizontalne slojeve hrvatske jezične riznice (...), njegovo osobno majstorstvo istodobno afirmira kolektivne i povijesne potencijale domaće nam pjesničke riječi“, analizira Maroević. Tomasović je šarmantno zahvalio na nagradi rekavši da bi bilo preuzetno tvrditi da ju je očekivao, ali i licemjerno to poricati, ističući nadalje kako mu kao dosljednom kombolovcu – ipak rigoroznijem u metričkim i srokovnim postulatima – iznimno mnogo znači nagrada upravo s imenom toga mu uzora.

Nagrada Ljudevit Jonke koja se dodjeljuje ua iznimna postignuća u promicanju hrvatskoga jezika i književnosti u svijetu, uručena je Grzegorzu Łatuszyńskom za prijevod Slavka Mihalića na poljski Okna szaleństwa. Poljskim prijevodom izbora iz Mihalićeva opusa Okna szaleństwa slavista i traduktologa Grzegorza Łatuszyńskoga, „utrt je put recepciji ponajboljega hrvatskog pjesnika i u poljskom jeziku“, sudi u obrazloženju Ante Stamać. Łatuszyńsky, prevevši pedesetak hrvatskih pjesnika na poljski, izrazito je zaslužan prevoditelj, a do kraja godine, najavio je, izići će i antologija hrvatskoga pjesništva na poljskome jeziku u njegovu izboru. Nije naodmet podsjetiti kako je Ljudevit Jonke, po kojemu nagrada nosi ime, kao prevoditelj s češkoga smatrao da je od iznimne važnosti afirmirati nas u zapadnoslavenskom prostoru – čemu Łatuszyńsky, „zaražen ljubavnim bacilom prema južnoj slavistici“, nedvojbeno pomaže.

Izvor: Vijenac (br. 426, 1. srpnja 2010., str. 2)


Klikni za povratak

Pregled