Zvjezdokradice

»Pjesništvo Borbena Vladovića, koga kritičari ne bez razloga obično nazivaju odmjerenim, stupnjevitim, umalo opreznim neoavangardistom, prožeto je izrazito ujednačenom kreativnom energijom i sustavnom, no pomalo i skrovitom, inovativnošću, što mu je osiguralo ali i dosudilo gotovo ekskluzivno mjesto u suvremenomu hrvatskom pjesništvu. Promatrajući Vladovićev dosadašnji lirski opus (petnaestak knjiga, uz prozni i dramski djelokrug: tri romana, dvije knjige pripovijedaka, jedna knjiga drama, više izvedenih radiokomedija i drama) čini nam se da u njemu možemo naslutiti gotovo sve što se unatrag pet desetljeća (kada se javio prvom pjesničkom knjigom) događalo u hrvatskom pjesništvu, ali ne i samo to, upravo zbog jake, stvaralački individualizirane „ruke“ autorskoga poetskog glasa« (Dunja Detoni Dujmić).