U spomen A. H. H.

"Kad je godine 1850. engleski pjesnik Alfred Tennyson (1809-1892) objavio pjesme o prerano umrlom prijatelju Arthuru Hallamu (1811-1833) pod naslovom U spomen A. H. H. (In Memoriam A. H. H.), postigao je nezapam­ćen uspjeh kod kritičara i publike. Počео ih je pisati seda­mnaest godina prije toga, za sebe, u želji da se pomiri sa životnom tragedijom, i nije ih namjeravao objavljivati. Ali dok je tražio utjehu ispitujući značenje života i smrti, u njegovim „elegijama“, kako ih je nazivao, nizale su se ra­zličite teme kao posljedica dubokoga duhovnog iskustva i filozofskoga razmatranja odnosa između religije i znanosti, kreacionizma i evolucije, uma i podsvijesti, nostalgičnoga sjećanja i romantičnoga maštanja, umjetnosti i realnoga svijeta. Njegova se poezija dakle bavila svim nedoumicama i teškoćama doba u kojem je znanost sve više dovodila u pitanje ustanovljenu kršćansku vjeru i tradicionalne pret­postavke o čovjekovoj naravi i sudbini.

(…) In Memoriam je spjev od gotovo tri tisuće stihova na­pisanih u kiticama od četiri jambska osmerca, s rimama ABBA; dijeli se na 133 pjesme s nejednakim brojem strofa (uključujući Prolog i Epilog), i sve se mogu čitati zasebno, kao izražaj pjesnikovih različitih raspoloženja. A kada či­tamo In Memoriam kao cjelinu, možemo slijediti razvoj pjesnikove misli od bolnoga gubitka, preko traganja za nekom vrstom duhovnoga pouzdanja, do konačnoga nesi­gurnog, ali dubokog vjerovanja u postojanje Boga" (Mate Maras, iz predgovora).