Smrt Smail-age Čengića

"(...) U spjevu je sažeta cijela prošlost Hrvata tijekom višestoljetne turske okupacije. U potresnim slikama pjesnik je iznio prizore patnje, siromaštva, ponosa, hrabrosti ali i osvete i pobjede. Sve je prožeto i dubljim, općeljudskim smislom o vječnoj čovjekovoj borbi protiv nasilja, o stalnome sukobu dobra i zla, o potrebi individualnoga odricanja i kršćanske žrtve za druge. Pjesma uzdiže ideal domoljublja, slobode i života, nasuprot ropstvu i smrti. Ona ističe nestalnost i prolaznosti svake sile i materijalnoga blaga, poraz i kaznu svakoga zla nasuprot dobru koje na kraju ipak pobjeđuje.

(...) Smrt Smail-age Čengića prvo je klasično djelo obnovljene hrvatske književnosti. U njemu je jedinstveni hrvatski jezik progovorio punom snagom vlastite baštine i umjetničke ljepote. Njime je napokon – kako to opetovano ističe historiografija – uspostavljen most između stare i nove hrvatske književnosti; odsada hrvatksa će se književnost razvijati ne više kao zbir reginalnih i dijalektalnih literatura već kao jedinstvena cjelina, s jedinstvenim kontinuitetom.."
Vinko Brešić