Samostan

Pripomena autora uz ovo izdanje

Ovo izdanje Samostana unekoliko se razlikuje od onoga iz 1973, kao što se i to, takoreći prokrijumčareno, razlikuje od onoga, policijski makuliranog, iz godine 1971.
Naime, Samostan je, u izdanju Nakladnog zavoda Matice hrvatske a pod (glavnim) uredništvom Vlatka Pavletića i Branimira Donata, iz tiska, u tiskari osječkog Novinskog izdavačkog poduzeća »Štampa«, trebao izaći potkraj 1971. Međutim, kompletna naklada, iz »razloga« koje danas nije potrebno ni spominjati, po nalogu Udbe završila je u makulaturi, nakon prethodno razvaljenog sloga. Jedini primjerak, i to neuvezan, uspio je skrivećke iz tiskare iznijeti prof. dr. Stanislav Marijanović, o čemu postoji i njegov zapis.
Ne mireći se s ovim i ovakvim programaškim nedjelom, nakladnik i autor dali su roman na novo recenziranje. No, dvojica recenzenata, uglednih pisaca i (tada) relevantnih političkih osoba, izbjegli su pismene ateste, ali su, autoru osobno, sugerirali stanovitu indirektnost u pojedinim nastupima protagonista romana, što je o n djelomice prihvatio i proveo. Treći pak recenzent, Šime Balen, djelo je ocijenio visokom ocjenom u svim elementima njegove posebitosti i bez zadrške ga preporučio izdavaču, savjetujući autoru nekoliko čisto estetičko-dramaturških zahvata, koje niti je bilo zazorno prihvatiti niti teško provesti.
Ovako »udobrovoljen« rukopis nakladnik u ljeto 1973. šalje na tiskanje u Split, u tiskaru Slobodne Dalmacije. No, pred samu izradbu ovitka, tamošnji javni tužitelj zaustavlja dovršetak posla, uvjetujući izlazak djela njegovim bunkeriranjem u izdavača. I bi tako.
A to pak što se Samostan nekoliko godina poslije (tiskanja za bunker!) mogao vidjeti na policama dviju-triju zagrebačkih knjižara valja zahvaliti ondašnjem poslovođi Matičina Antikvarijata, prof. Živku Strižiću, koji je samovlasno iz bunkera uzeo i u izlogu antikvarnice upadno izložio nekoliko primjeraka knjige, pa su ga onda slijedili i ona dvojica-trojica hrabrijih kolega. No, unatoč tome, djelo nikada i nigdje nije bilo prikazano, dakle legalno ispraćeno u javnost.
Kako je Samostan treći dio pentalogije kojoj su Klačina (ex Kostolomi) prvi, Opsada drugi, a Bogumil i Jaram četvrti, odnosno peti njezin dio, to je, iz naprijed spomenutih razloga i neprilika, u ovom izdanju valjalo ujednačiti jedan manji broj zajedničkih elemenata cijele pentalogije, kao primjerice imena nekolicine likova i toponima. Osim toga, a s obzirom na zahvate što bijahu poduzeti u, smije li se kazati, prethodnoj verziji romana, autor je i u ovoj, valjda konačnoj inačici, posegnuo za stanovitim, uglavnom stilskim prefor-mulacijama, bivajući na strogu oprezu glede, kako se to i oprezno kaže, naknadne pameti.
Zagreb, 14. lipnja 2000.
Jozo Laušić (Kreševo, 16. siječnja 1936-Zagreb, 29. travnja 2002), romanopisac, dramatičar i esejist. Osnovnu školu polazio je u rodnome mjestu i obližnjem Šestanovcu, klasičnu gimnaziju završio je u Splitu, a na Filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomirao je komparativnu književnost.
Radio je kao suradnik u časopisima Vidik i Republika, novinar u Vjesniku te urednik u izdavačkoj kući Naprijed.
U književnosti se javlja još kao gimnazijalac novelom Susret (1954) u časopisu Vidik, a poslije kao suradnik brojnih književnih časopisa objavljuje pripovjednu prozu, kritike, eseje i radiodrame. Svoj prvi roman Kostolomi Laušić objavljuje 1960. godine. Sljedeći njegovi romani nadovezuju se na prvi i čine svojevrstan romaneskni ciklus. Temeljna poveznica romana je piščeva misao o nerazdruživoj vezi etičkoga i etničkoga. Laušićevi su likovi uvjetovani krvlju i tlom, zarobljeni su u nemogućnosti da otkupe grijehe svojih predaka, te nerješivom sukobu između vlastitog moralnog integriteta i zahtjeva okoline da se igra prema pravilima igre. Moderan prozni izričaj, gustoća i bogatstvo jezika i izraza, te suptilne opservacije o etičkom i etničkom, osiguravaju Laušiću posebno mjesto u kontekstu suvremene hrvatske proze.
Objavio je sljedeće knjige: dramu Bogotvorci (1991) te romane Kostolomi (1960), Opsada (1965), Klačina (1970), Samostan (1973), Bogumil (1983), Jaram (1988) i novu verziju romana Klačina (1989) i Sutoka (1996).


Opširniji prikaz ovoga romana možete pročitati na:

http://www.vjesnik.hr/pdf/2002/08/28/14A14.PDF