Rime. Poezija

Premda se pjesme jednog od najvećih svjetskih genija likovnoga stvaralaštva svojom umjetničkom vrijednošću ne mogu mjeriti s njegovim likovnim ostvarenjima, nedvojbeno je da njegov kanconijer sastavljen od 302 pjesme, uglavnom madrigala i soneta, potvrđuje iznimnu autorovu umjetničku i ljudsku osobnost.

Stihovi koje je Michelangelo u dokolici pisao do duboke starosti ostavljaju jasne tragove diletantizma, ali diletantizma u najboljem smislu te riječi: iako njegov pjesnički izraz nije ni dotjeran ni završen, a misao bez dubljih uvida i »jačih poruka«, u njegovim se stihovima susreću i »tragična snaga, tmurna melankolija, herojska čežnja, ukratko neporeciv intenzitet osjećaja« i »neki nasilan i čudnovat humor« iz kojeg »provaljuje kadšto dublji i ozbiljniji glas kao znak ispaćene i samotničke duše« (Mate Maras).

Michelangela Buonarrotija (1475-1564) pratio je za života »neprovjeren glas misaona i tajanstvena pjesnika« budući da je njegov kanconijer tiskom objavljen gotovo šezdeset godina nakon njegove smrti u lošem i proizvoljno priređenom izdanju. To je vjerojatno i glavni razlog njegova marginalnog mjesta i nepotvrđene reputacije u talijanskoj književnosti.