Preporod književnosti i književnost preporoda

S obzirom na vrijeme nastanka (1978-1985), Jelčićeve su književno-povijesne studije znanstveno vrijedna i važna zapažanja o naravi hrvatskoga narodnog preporoda. Glavni je predmet autorovih istraživanja neostvarenost hrvatskog narodnog preporoda na političkom, književnom i jezičnom planu.

Budući da preporodni nosioci nisu bili političari, već književnici-pjesnici, doba preporoda može se promatrati kao razdoblje u kome je ostvarena "nesretna simbioza" između hrvatske književnosti i hrvatske politike. Politiziran i umjetnički zatvoren pravac, hrvatski je narodni preporod u biti neuspio projekt, ali upravo od njega baštinimo svijest o jedinstvenom hrvatskom jeziku i jedinstvenoj hrvatskoj književnosti te uspostavu "modernog književnog instrumentarija, ponajprije časopisa".

Jelčićeve su studije važne i zbog ukazivanja na značenje slavonske komponente hrvatske književnosti i hrvatskog jezikoslovlja, posebice književnih i jezičnih radova iz 18. stoljeća. Znanstveno su važni i poticajni autorovi uvidi u jezikoslovne stavove Ignjata Brlića i njegov odnos prema Vuku Karadžiću te analiza preporodnog neuspjeha u Slavoniji. Metodološki precizno, sažeto i stručno obrađeni su korijeni i preteče preporoda, podrijetlo i smisao ilirskog imena, kulturne, političke i drušvene prilike u Hrvatskoj početkom 19. stoljeća i u doba preporoda, te sam tijek i razvoj preporodnih događaja kao i bitne književno-estetske značajke preporodnog pokreta.