Iako je Vetranović suvremenik hrvatskih renesansnih pjesnika, on se svojim književnim stvaralaštvom nadovezuje na hrvatsku srednjovjekovnu književnost, sudjeluje svojim najboljim tekstovima u hrvatskoj renesansnoj književnosti, a kasnijim svojim djelima pridružuje se i pjesnicima manirizma. Riječima Nikice Kolumbića, Mavro Vetranović je »s obzirom na vremenski raspon u kojem je stvarao, povezivao nekoliko književnih razdoblja – od srednjovjekovnog misticizma do manirizma druge polovice XVI. st.«.
Edicija Matice hrvatske Stoljeća hrvatske književnosti nakon 145 godina objavljuje opsežniji izbor Vetranovićeva opusa. Nije to, filološki strogo rečeno, kritičko izdanje! Izbor je vođen mišlju – na jednom mjestu obuhvatiti pjesme, poslanice, ep, dramske tekstove koji su razasuti. Pružiti današnjim čitateljima Vetranovićevo pjesništvo. Iako je svaki izbor pomalo i osobni odabir, ovaj je bio vođen mišlju – ukazati na tekstove koji su kroz stoljeće i pol spominjani i interpretirani te danas nose antologijsku vrijednost u pjesnikovu obimnu opusu (Dubravka Brezak-Stamać).
Edicija Stoljeća hrvatske književnosti, knj. 133, urednik izdanja Josip Lisac, uvodna studija priređivačice s ljetopisom i bibliografijom autora. — Redaktura, izrada tekstološke napomene, tumača imena i izraza te rječnika Dražana Radman — Knjiga je opremljena sa 12 c/b ilustracija
Hrvatski dramatičar i »pjesnik boli« (obiteljskim nadimkom Čavčić, Dubrovnik 1482/1483 – Višnjica, 1576). »Za njega je bol bila temeljno stanje duše te ju je smatrao sredstvom uz pomoć kojega se moglo potaknuti ljude da prestanu ignorirati nebo« (Slobodan Prosperov Novak)
Klikni za povratak