Mavro Vetranović

Hrvatski pjesnik i dramatičar (obiteljskim nadimkom Čavčić, Dubrovnik 1482/1483 – Višnjica, 1576). Nakon školovanja pristupio je benediktincima, bio opat na Mljetu, a kasnije živio pustinjačkim životom na otočiću Sveti Andrija. Jedan od najplodnijih dubrovačkih pisaca, u mladosti je pisao ljubavne, kasnije religiozne, refleksivne i patriotske pjesme, satire, crkvena prikazanja, pastirske igre, maskerate i poslanice. Stariji su dubrovački biografi spominjali šest njegovih knjiga, no sačuvane su u prijepisima samo tri, s oko 40 000 stihova.

U njegovim brojnim lirskim pjesmama osim konvencionalnih motiva i obrade često su prisutni živi opisi prirode (Pjesanca mjesecu, Pjesanca lovorici, Pjesanca grlici) i pustinjačkog života (Remeta), iskreni zanos (Pjesanca Jesusu, Pjesanca mladosti) i zanimljive meditacije o pjesništvu (Svijet i moje pjesni, Pjesanca u pomoć poetam), kao i unutarnji prijepori (Moja plavca) te moralna razmatranja (Pjesanca lakomosti).

Opsežan a nedovršen alegorijsko-filozofski spis Piligrin sadrži i brojne autobiografske elemente i analize osobnih duševnih dilema. Mnoge crkvene drame, kao Prikazanje od muke Isukarstove, Suzana čista, Posvetilište Abrahamovo i Kako bratja prodaše Josefa, uvode u konvencionalne žanrove određene inovacije u tematici i obradi, a to je prisutno i u njegovim dramama s tematikom antičke mitologije, kao Orfeo i Istorija od Dijane.

U njegovom velikom i raznovrsnom opusu zrcale se gotovo sve odlike dubrovačke renesansne književnosti (Milivoj Solar, Književni leksikon, 2. izd., str. 498).