Pjesme

Ilija Crijević (Aelius Lampridius Cervinus, Dubrovnik 1463. – Dubrovnik, 15. IX. 1520), hrvatski humanistički pjesnik i prozaist, prema jednodušnom se sudu povjesničara književnosti i klasičnih filologa ubraja među najveće pjesnike latinskoga jezičnog izraza. O tome bjelodano svjedoči i činjenica da je taj talentirani učenik uglednih humanista Tidea Acciarinija i Pomponija Leta 1484. godine u Rimu okrunjen lovorovim vijencem dobivši prestižni pridjevak poeta laureatus.

Crijevićeva pjesnička ostavština obuhvaća 240 pjesama u sedam knjiga (8256 stihova). U izdanju Matice hrvatske objavit će se u dva sveska hrvatski prepjev svih pjesama iz Crijevićeva autografa Vat. lat. 1678 prema kritičkom izdanju koje je priredio i objavio Darko Novaković. U prvome svesku objavljen je prepjev pjesama iz knjiga IV. – VII.

U tipičnoj humanističkoj maniri Crijević svoju poetiku gradi na zasadama rimskih elegičara, epičara i satiričara (Tibul, Propercije, Ovidije, Katul, Vergilije, Lukrecije, Lukan, Stacije, Silije Italik, Klaudijan, Marcijal i Juvenal) i antičke kršćanske poezije (Juvenko, Ciprijan Gal, Paulin iz Nole, Prudencije). U Crijevićevoj su zbirci zastupljene pjesme vrlo raznolike svjetovne i nabožne tematike u raznim pjesničkim formama (himne, ode, epigrami, elegije i epiliji). Njihova je metrička struktura također vrlo raznovrsna – iako pretežu elegijski distih i heksametar, mnogo je pjesama sastavljeno u hendekasilabu, jambu, holijambu, glikoneju i sapfičkoj strofi, što svjedoči o Crijevićevu iznimnom versifikatorskom umijeću.

Zbirka Crijevićevih pjesama djelo je iznimnoga povijesnoga i kulturnog značenja te izrazitih estetskih kvaliteta po kojoj se Crijevićev poetski opus s pravom svrstava među najznačajnija ostvarenja ne samo hrvatskoga humanizma nego i hrvatske latinističke književnosti uopće.

Crijevićeve pjesme na hrvatski je prepjevala Zrinka Blažević. Prepjev je opremljen brojnim bilješkama u kojima se objašnjavaju mitološke i povijesne osobe, toponimi te relevantne sadržajne i formalne osobitosti pjesama. Bilješke su sastavili Zrinka Blažević i Bojan Marotti, a Bojan Marotti prijevod je usporedio s latinskim izvornikom, redigirao ga te stihove obilježio naglascima.

Prijevod Pjesama Ilije Crijevića nepobitno dokazuje da vrijednost hrvatske neolatinske književnosti uvelike nadilazi granice nacionalne kulture, mjereći se s najvećim poetskim ostvarenjima europskoga humanizma.