Priredio Alojz Jembrih
Zbirka Pjesme posljednja je za života objavljena knjiga Dragutina Domjanića. Neobična je povijesna okolnost da je znameniti hrvatski pjesnik svoju posljednju knjigu pjesama tiskao samo tri mjeseca prije smrti 1933. godine, i to u Beogradu, na ćirilici, zbog čega je ova knjiga do danas ostala gotovo nepoznata hrvatskim književnim kritičarima. U Matičinu izdanju estetski vrhunci Domjanićeve štokavske poezije sada se po prvi put hrvatskoj javnosti predstavljaju transkribirani u latinično pismo, što otvara mogućnost da ovi iznimni Domjanićevi stihovi steknu nove čitatelje.
Glavni urednik Luka Šeput, uvodnu studiju napisao Alojz Jembrih, grafički urednik Neven Osojnik, likovna i tehnička oprema biblioteke Luka Gusić, tisak Grafomark. d.o.o. (Zagreb)
DOMJANIĆ, Dragutin Milivoj (Krči, Adamovec, 12. IX. 1875 – Zagreb, 7. VI. 1933), pjesnik. Rođen je u obitelji starih hrvatskih plemića koji su imali posjede u zagrebačkoj i križevačkoj okolici.
Sentimentalnost, čeznutljivost, klonulost, usamljenost, žaljenje za prošlim (boljim) vremenima, pesimistični tonovi, slikarski angažman i motivski inventar od floralnog do egzotičnog svijeta iz prve štokavske zbirke Pjesme (1909) uglavnom se nastavlja i u trima kajkavskim (Kipci i popevke, 1917., V suncu i senci, 1927., Po dragomu kraju, 1933., posmrtno objavljena, za tisak priredila autorova majka) te ostalim dvjema štokavskim zbirkama (Izabrane pjesme, 1924., naklada MH, predg. V. Lunaček; Pjesme, 1933).
Klikni za povratak