Najstarija zagrebačka tajna

Da autor nije učinio ništa drugo nego sustavno izložio i kritički raščlanio rješenja za podrijetlo imena grada Zagreba koja su se do sada nudila, bilo bi neizmjerno korisno objaviti njegovu studiju, jer sada na jednome mjestu imamo prikupljene podatke koji su razasuti po starijim i teško dostupnim publikacijama, a ovdje dolaze s mnogobrojnim uputnicama s autora na autora, s djela na djelo, s rješenja na rješenje.
August Kovačec, Vijenac



Treba li vjerovati rječima Stjepana Babića koji tvrdi da pravi postanak imena grada Zagreba nikada nećemo saznati? Četrnaest ozbiljnih, ali na koncu ipak neuvjerljivih teorija o postanku imena Zagreb, koje jezikoslovac Danijel Alerić sustavno iznosi u svome djelu, takvome pesimizmu sasvim idu u prilog. No, Alerić smatra da je rješenje te zagonetke konačno na vidiku!

Njegova je pretpostavka, koju on obilno argumentira nizom jezičnih, semantičkih, arheoloških, povijesnih i kulturnopovijesnih činjenica, da je ime Zagreba talijanskoga, točnije galskotalijanskoga podrijetla te da je imenom grada Zagreba prvotno bio označivan sakralni objekt koji se nalazio u blizini legendarnoga zdenca Zagreba i bio prozvan po arkanđelu Gabrijelu, svetom Gabrijelu i to u obliku koji su upotrebljavali sjevernotalijanski redovnici u Zagrebu. Tu pretpostavku Alerić gradi na svestranoj, interdisciplinarnoj studiji postojanja galskotalijanskoga benediktinskog samostana sv. Gabrijela prije osnutka zagrebačke biskupije.

Da je zagrebačko etimološko pitanje itekako škakljivo potvrđuje i Alerićevo priznanje da je ovu studiju koncipirao davne 1964., a u tisak predao tek godine 1994., jer je smatrao da takvu knjigu ne bi mogao objaviti u socijalističkoj Jugoslaviji.