Književnost u čistilištu

Treba uzeti u obzir kontekst nastanka 35 književnopovijesnih članaka Dubravka Jelčića o hrvatskim književnicima i njihovu djelu da bi se spoznala njihova glavna svrha: revizija tzv. bijelih mjesta hrvatske književnosti, odnosno upoznavanje nepoćudnih, ekskomuniciranih i zaboravljenih pisaca čije je književno djelo u socijalističkoj Jugoslaviji bilo podvrgnuto grubom ideološkom nasilju.

Takvu reviziju namjeravao je akademik Dubravko Jelčić (Požega, 1930) poduzeti još u vrijeme hrvatskoga proljeća, ali nakon njegova sloma radove o toj temi bilo je nemoguće objavljivati. No, Jelčić nije odustao pa je i dalje marljivo skupljao podatke za građu o piscima i djelima koja je nastojao vratiti matičnomu korpusu. Tako su nastale bilježnice s tisućama stranica rukopisnih bilježaka koje su tijekom četverogodišnje okupacije hrvatskih prostora srpski pobunjenici posve devastirali u autorovoj hacijendi u Novome Selu na Kupi. Tekstovi tiskani u ovoj knjizi nastali su temeljem sjećanja na te bilježenice.