Izabrana djela I

U prvi svezak izabranih djela Milutina Cihlara Nehajeva uvršten je izbor ogleda, kritika i članaka objavljenih uglavnom u časopisima i novinama u razdoblju od 1899. do 1931. te pripovijesti Veliki grad, Iz neznanog kraja, Poloneza i Kostrenka. Sva su izabrana djela priređena prema zadnjim inačicama objavljenim za autorova života.

***

“U ovoj knjizi izabrao sam one autorove radove koje sam smatrao primjerenima za predstavljanje Nehajeva kao pisca tada aktualne moderne epohe na prijelazu XIX. u XX. stoljeće, a napose s obzirom na teorijsko-kritičke i intelektualne promjene koje su uslijedile nakon postupnog napuštanja vizure svijeta iz pozicije tzv. modernog čovjeka i njegove složene, rafinirane duševnosti. Zato je pred nama slijed eseja i kritičkih osvrta koji prate piščeve ᾽kretnje u promjeni᾽, njegovu dinamičnu, radoznalu, adrenalinsku narav, njegov lucidni jezični i pojmovni korpus, njegovo obilno poznavanje književnosti, umjetnosti i kulture fin de sièclea i dalje, do početka četvrtog desetljeća XX. stoljeća.

[...] Narodno, nacionalno, duh vremena, estetsko, umjetničko... pojmovi su koji se kod Nehajeva ne odjeljuju jedan od drugoga. Inzistiranje na određivanju osobitosti modernoga čovjeka i modernoga junaka, moderne duše i modernoga osjećaja nije nikada dolazilo u sukob s osjećajem nacionalne pripadnosti ili pretpostavljanju jednoga drugomu.

[...] Nehajevljeva [je] intelektualna radoznalost, a još više njegova obaviještenost o dosezima različitih struka, uključivala živo ᾽raspravljanje᾽ s mnogim piscima, teoretičarima književnosti i kulture, povjesničarima i znanstvenicima. Množina imena i pojmova kojima on naseljava svoje eseje zahtijevala je posebnu posvećenost njihovu gonetanju u primjerenom značenjskom i smisaonom kontekstu.

[...] duša je njegova književnog umijeća bio i ostao esej: u njemu je Nehajev ostvario jedan od najbogatijih, najuvjerljivijih i intelektualno najvažnijih opusa cjelokupne hrvatske književnosti. Društvo mu je izabrano, od Matoša preko Krleže i Ujevića do Šoljana. Mogli bismo ići tako daleko pa reći: da je napisao samo Studiju o Hamletu već bi to bilo dovoljno za visoku ocjenu njegova esejističkog talenta. A taj je tekst samo dio golemog esejističkog nizanja u njegovu neprekinutom trajanju od 1897. do 1931.” (Ivica Matičević)