Hvatanje zraka

»Izbor iz poezije Borisa Domagoja Biletića Hvatanje zraka prikuplja teret uglavnom objavljivane poezije, njezino prošlo i sadašnje vrijeme, koje se za ovu priliku čita i očitava u suvremenosti, za koju bismo, dvojeći je li savršena, pouzdano mogli reći da joj je rasulo nosiva stvarnosna i simbolična odrednica. (…)

Ono što nestaje i nastaje, što se gubi, što pristiže i mijenja se, čini Biletićevu pjesničku knjigu sretnih i nesretnih razlika, mapu u kojoj se slažu i zamjenjuju: zavičaj i jezik, ironija i samopouzdanje, prostori za 'ča' i za 'što', intimno i gubitničko, poraz i potraga, suvremenost i prošlost, povijest i prostor. Biletićev se tematsko-predmetni instrumentarij mijenja i preoblikuje u figure smrti i ljubavi, u buđenja u drugom jeziku, traženje tradicionalnog u trenutnom, opsesivnom i buntovnom. Pjesme se pišu i za ono što život donese i nepoznat netko odnese, bez razloga i bez konačnog odgovora« (Miroslav Mićanović)