Hrvatska srednjovjekovna proza II.

Nastanak i razvoj hrvatske srednjovjekovne književnosti obilježen je višestrukim utjecajima stranih književnosti, isprva kasnoantičke i grčkobizantskoslavenske književnosti, a potom i zapadnoeuropske literature.

Prema materijalnom i duhovnom kontekstu vlastite sredine hrvatski srednjovjekovni prozaisti prihvaćali su i prilagođavali razne žanrovske modele prozne književnosti zapadnoeuropskoga kulturnoga kruga, pa tako i apokrife, eshatološke vizije, Marijina (Bogorodičina) čudesa te prenja (dijaloge), reprezentativne žanrove srednjovjekovne proze što ih Matica hrvatska u svojoj ediciji Stoljeća hrvatske književnosti objavljuje u redakciji dr. Marije-Ane Dürrigl (1965), znanstvenice sa zagrebačkoga Starolsavenskog instituta. Riječ je o glagoljičnim, staroslavenskim i starohrvatskim tekstovima prožetim kršćanskim svjetonazorom, iznimno popularnim štivom među srednjovjekovnim pukom.