Fatamorgana

Kratki roman Fatamorgana najpoznatije je djelo Mihajla Kocjubinskoga i blistav primjer socijalne proze. U romanu se opisuju promjene na ukrajinskom selu početkom 20. stoljeća te izazovi modernoga doba koje nadolazeći val industrijalizacije kao i pojava revolucionarnih ideja stavljaju pred ukrajinske seljake.

Književna kritika obično ističe da su književni postupci u Kocjubinskog impresionistički, a u određenoj mjeri i naturalistički, dok odabir kraće prozne forme ukazuje na afinitet prema modernizmu, kojega je uz Ivana Franka, Lesju Ukrajinku i Vasilja Stefanika, začetnik u ukrajinskoj književnosti. Ipak, teme njegovih djela uglavnom se nastavljaju na realizam. Socijalno pitanje osnovom je većine autorovih pripovijesti i novela. Tako je i u njegovu najopsežnijem djelu, kratkom romanu Fatamorgana. Zasnovano na stvarnim događajima u selu Vyhvostiv, u Černjigivskoj oblasti, za vrijeme revolucije u Ruskome Carstvu 1905–1907, djelo progovara o stanju na ukrajinskome selu prije i za vrijeme revolucije. U prvome planu su oni najpotlačeniji: seljaci bez vlastite zemlje. Naslov djela aluzija je na vječne želje i snove seljaka o slobodi, ravnopravnosti, vlastitoj zemlji koji ostaju samo priviđenje. U romanu se Kocjubinski pokazuje kao izvrstan psiholog ukazujući na opću ljudsku nepromišljenost i povodljivost.