Fantomi i stranputice

Tomislav Domović jedan je od najcjenjenijih suvremenih hrvatskih pjesnika, no knjiga Fantomi i stranputice njegov je prvi iskorak u svijet kratke priče. U dvadesetak priča Domović mapira neuralgične točke hrvatske zbilje i zasijeca u rane i traume društva obilježenog ratom i njegovim dugotrajnim posljedicama.

Naizmjence realistične, intimne i satirične Domovićeve kratke proze prikazuju pojedinca suočenog sa svijetom izokrenutih vrijednosti, u sukobu s kojim on redovito gubi. Likovi vođeni ljubavlju ili moralnim težnjama pokazuju se kao naivci jer u burnim povijesnim lomovima posljednju riječ imaju snalažljivi oportunisti i društveni licemjeri koji za svoje potrebe iskorištavaju njihovu ranjivost.

Domović je majstor jezika te u ovim pričama suvereno izmjenjuje žive dijaloge i poetske opise dok oblikuje mozaičnu sliku hrvatske zbilje, koja u čitatelju izaziva grč u želucu jer njegove simpatije ostaju na strani Domovićevih antijunaka, tih žrtava vlastitih slabosti i ideala, „fantoma i stranputica“.