Bubner je daleko od toga da svoj odnos spram pojava suvremene umjetnosti odredi onom čestom i često tako dojmljivom kritikom kulture koja, najčešće toga nesvjesna, u osnovi samo varira davni Hegelov pravorjek o umjetnosti kao »bitno prošloj«. Kao i drugdje, osporava on i ovdje, uza sav potrebni respekt, apsolutnu valjanost Hegelove teze. Jednako tako nastoji ispod i iza onih tako očevidnih procesa samodestrukcije umjetničkog djela, kao tradicionalno bitnog nositelja onog umjetničkog, ipak na koncu iznaći i prepoznati znakove obnavljanja njezina izvornog simboličkog određenja, udaljujući se opet svjesno od Hegelova višeg stupnjevanja onog romantičnog u umjetnosti u odnosu na simboličko, u njega shvaćeno i određeno gotovo isključivo kao puki predstupanj prave i istinske umjetnosti... (Damir Barbarić)
Biblioteka Parnas. Niz Filozofija, urednica biblioteke Jelena Hekman. - Knjiga sadrži još i pogovor priređivača te bilješke na kraju teksta
"Jedna od najbriljantnijih glava poslijeratne njemačke filozofije", Rüdiger Bubner (1941-2007) bio je dugogodišnjim profesorom filozofije na Sveučilištu u Heidelbergu, članom Heidelberške
Akademije znanosti, urednikom utjecajna časopisa Philosophische Rundschau , predsjednikom Međunarodne Hegelove udruge (Internationale Hegel-Vereinigung)...
Klikni za povratak