Četiri europska grada

Pariz, Beč, Berlin i Prag su s gledišta hrvatske kulture bili emitivni centri: iz njih su dolazili do nas bitni poticaji u svim područjima umjetnosti i kulture. Podsjetimo se samo uloge Beča u formiranju hrvatske moderne, utjecaja pariza na hrvatsko slikarstvo ili na književno stvaralaštvo (Matoš, Kumičić, Krleža, Ujević), odnosno Berlina na nastajanje hrvatskoga umjetničkog ekspresionizma.

Ova je knjiga kruna Žmegačeva znanstvenog djelovanja, točka u kojoj se sastaju sva područja njegovih raznolikih zanimanja i kulturalnih sklonosti (Krešimir Nemec).

(…) Dužan sam ipak nešto kazati o svom izboru gradova. On je subjektivan i objektivan u isti mah. Osoban utoliko što obuhvaća metropole koje su mi pružile nezaboravne doživljaje. Intenzitet iskustva ne može se mjeriti ni danima ni godinama.
     Objektivnost u izboru još je lakše objasniti. To su gradovi koji su, svaki na svoj način, reprezentativni za europsku prošlost, a nadajmo se i za njezinu budućnost. Prema tom mjerilu mogli bi se u knjizi naći dakako i gradovi poput Rima, Londona ili Sankt Peterburga, no takvo proširenje kosilo bi se s načelom subjektivnosti.
     Namjera je djela da upozori, u okviru osobnih ograničenja autora, na poveznice i mnoge činjenice koje nisu opća mjesta publicistike. Kao turistički vodič ono je uglavnom neprikladno (Viktor Žmegač).