Josip Užarević

Josip Užarević rođen je 11. siječnja 1953. u Gundincima. Gimnaziju je za­vršio u Slavonskome Brodu, a studij rusistike i filozofije na Filozofskome fakultetu u Zagrebu (1976). Na istome je fakultetu 1981. obranio magi­starski rad pod naslovom Bit i samosvojnost lirike Borisa Pasternaka. U dva je navrata (1981/1982. i 1983/1984) boravio na Moskovskome držav­nome sveučilištu radi stručnoga usavršavanja. Na Sveučilištu u Zagrebu stekao je naslov doktora znanosti 1988. godine na temelju disertacije Kompozicija lirske pjesme (na korpusu lirike O. Mandeljštama i B. Paster­naka). Godine 1990. izabran za docenta za rusku književnost pri Odsje­ku za slavenske jezike i književnosti. Zatim je 1993. izabran za izvanred­noga, a 1998. za redovitoga profesora ruske književnosti pri Odsjeku za slavenske jezike i književnosti Filozofskog fakulteta u Zagrebu, Katedra za rusku književnost.

Sudjelovao je na brojnim savjetovanjima u Hrvatskoj i inozemstvu te objavljivao radove u Rusiji, Poljskoj, Sloveniji, Madžarskoj, Njemačkoj, Nizozemskoj, Sjedinjenim Američkim Državama, Južnoafričkoj Repu­blici.

Osobito mjesto u Užarevićevoj stručnoj biografiji zauzima urednička dje­latnost. Bio je dugogodišnji glavni i odgovorni urednik časopisa za svjet­sku književnost Književna smotra; pokrenuo je Biblioteku „Književna smotra“; bio je jedan od urednika izdavačkoga pothvata Hrvatska knji­ževnost u 100 knjiga (Vinkovci, 1997–2001); uredio je nekoliko knjiga u biblioteci „Scientiae et artes“ zagrebačke izdavačke kuće Alfa; bio je je­dan od izvršnih urednika Leksikona stranih pisaca (Zagreb, 2001), Lek­sikona svjetske književnosti. Djela (Zagreb, 2004), Leksikona svjetske knji­ževnosti. Pisci (Zagreb, 2005); član je uređivačkoga odbora Vrhova svjet­ske književnosti; član je uredništva časopisa Književna smotra (Zagreb), Umjetnost riječi (Zagreb), Zrcalo (Zagreb), Studia Slavica (Budapest), Problemy istoričeskoj poètiki (Petrozavodsk).

U tristotinjak dosad objavljenih eseja, prikaza, rasprava te osam autor­skih knjiga Užarević se uglavnom bavio književnom teorijom, ruskom književnošću, novijom hrvatskom književnošću i književnom znanošću, filozofsko-semiotičkim problemima percepcije, pitanjima književnoga minimalizma, dijalektologijom.

Dosad je objavio ove knjige: Ruska književnost u hrvatskim književnim časopisima 1917–1945. Deskriptivna bibliografija, Croatica – bibliogra­fije 28/29, Zagreb, 1982. (zajedno s Irenom Lukšić); Književnost, jezik, paradoks, Revija, Osijek, 1990; Kompozicija lirske pjesme (O. Mandelj­štam i B. Pasternak), Zavod za znanost o književnosti Filozofskoga fakul­teta u Zagrebu, Zagreb, 1991; Ruska književnost u hrvatskim književnim časopisima 1945–1997. Deskriptivna bibliografija, Hrvatsko filološko društvo, Zagreb, 1992. (zajedno s Irenom Lukšić); Između tropa i priče. Rasprave i ogledi o hrvatskoj književnosti i književnoj znanosti, Hrvatska sveučilišna naklada, Zagreb, 2003; Vladimir Vidrić i njegove „Pjesme“, Disput, Zagreb, 2009; Möbiusova vrpca. Knjiga o prostorima, Službeni glasnik, Beograd, 2011; Ruska književnost od 11. do 21. stoljeća, Disput, Zagreb, 2020; Zamjenice hrvatskoga jezika, Hrvatska sveučilišna nakla­da – Jezičnica, Zagreb, 2024. (zajedno s drugim autorima).

Uredio je sljedeće knjige: Trag i razlika. Čitanja suvremene hrvatske knji­ževne teorije, Naklada MD, HUDHZ, Zagreb, 1995. (zajedno s Vladimi­rom Bitijem i Nenadom Ivićem); Vizualnost, Filozofski fakultet u Zagre­bu – Naklada Slap, Zagreb, 2003. (zajedno s Aleksandrom Flakerom); Oko književnosti. Osamdeset godina Aleksandra Flakera, Disput, Za­greb, 2004; Romantizam i pitanja modernoga subjekta, Disput, Zagreb, 2008.

Također je uredio nekoliko tematskih brojeva časopisa Književna smo­tra: Osip Mandeljštam (1985, br. 57–58; zajedno s Fikretom Cacanom), Mogućnosti prepjeva (1994, br. 91; zajedno sa Zoranom Kravarom), Knji­ževnost i Biblija (1994, br. 92–94), Aspekti suvremene ruske književne teo­rije (1998, br. 107; zajedno s Ivanom Esaulovom).

Član je Hrvatskoga filološkoga društva, Matice hrvatske i redoviti član HAZU-a.