Milorad Popović

Milorad Popović rođen je 2. siječnja 1957, u Lipi Cuckoj, kod Cetinja.

Objavio je sljedeća djela:

Knjige pjesama: Sa trga glodara, 1981; So Jude, 1982; Nema više klađenja, 1985; Red se polako zavodi; 1987, Cetinjski ljetopis, 1991; Nesigurna zemlja, 2005; Raskršća, 2008; Agnostik i nebo, 2018; U centru svijeta, 2019.

Knjige studija i eseja o nacionalnom pitanju i književnosti: Mali narod i nacionalizam, 1998; Crnogorsko pitanje, 1999; Podijeljena nacija, 2010; Njegoš i crnogorska nacija, 2012; Njegoševo nasljeđe, 2013; Što da se radi, 2018; Zbilje i prividi, 2020; Litije u doba korone, 2023; Lovćenski feniks, 2025.

Romane: Karnera, 2012; Čovjek bez lica, 2016; Smrti se podvaljuje/Dvorski trg, 2023/2025.

Poezija mu je prevedena na dvadesetak jezika, a proza na engleski, njemački, talijanski, bugarski, ukrajinski, slovenski i makedonski jezik.

Dobitnik je više književnih nagrada, među kojima su: Njegoševa nagrada, Nagrada Meša Selimović, Trinaestojulska nagrada, Nagrada Miroslavljevo jevanđelje, Bosanski stećak, Nagrada Risto Ratković, Nagrada Ivan Crnojević.

Nakon dva pokušaja atentata agenata vojne Kontraobavještajne službe, početkom devedesetih godina, živio je u Hrvatskoj, kao politički emigrant, od 1992. do 1997.

Izdavač je i glavni urednik časopisa za književnost, kulturu i društvena pitanja Ars.

Predsjednik je Crnogorskog društva nezavisnih književnika.